PREDSTAVLJANJE KNJIGE

Karl-Josef KUSCHEL, Židovi – kršćani – muslimani. Podrijetlo i budućnost, Sarajevo, Svjetlo riječi, 2011., 754. str. (Karl-Josef Kuschel, Juden – Christen – Muslime. Herkunft und Zukunft, Düsseldorf, Patmos Verlag GmbH & Co. KG, 2007.)

Mevludi ARSLANI1

Dame i gospodo, dopustite mi na početku čestitati svima nama ovaj veliki jubilej – 25. godišnjicu povijesnoga susreta svih poglavara vjerskih zajednica u Asizu 1986. god., održanoj na inicijativu pokojnoga pape Ivana Pavla II., koji će ostati zapamćen i kao jedan od najvećih promicatelja dijaloga i tolerancije.

U sklopu Tjedna međureligijskoga dijaloga u duhu Asiza mi večeras predstavljamo jednu vrlo zanimljivu knjigu »Židovi, kršćani i muslimani – podrijetlo i budućnost« autora Karla Kuschela. Knjiga govori o nasušnoj potrebi međureligijskoga dijaloga, o dodirnim točkama triju monoteističkih religija, njihovu zajedničkomu izvoru – praocu Ibrahimu/Abrahamu te u njemu i svetim spisima pronalazi mogućnost i poticaj na zajedničko postojanje i dijalog u budućnosti jer bez dijaloga nije moguće postići mir među narodima.

Živimo u vremenu kada smo opterećeni mnogobrojnim predrasudama jedni o drugima i u svijetu u kojemu vlada strah od Drugoga i Drukčijega. Umjesto da sve činimo da se uklone predrasude i strah koji – po mojemu mišljenju – dolaze kao rezultat međusobna nepoznavanja, mi često, nesvjesni težine izgovorene riječi, doprinosimo stvaranju tih predrasuda i toga straha među samim vjernicima i na taj način upijamo predrasude i stereotipe o drugim religijama i kulturama.

Knjiga koju večeras predstavljamo »ruši«, uklanja predrasude i stereotipe o ibrahimskim/abrahamskim religijama i na taj način otvara horizonte za suživot triju monoteističkih religija i mir u cijelomu svijetu. Ona predstavlja novu paradigmu u odnosu jedne religije spram drugih religija, a ono što je od izuzetno velike važnosti jest da knjiga unosi »trijalog« i međusobno uvažavanje i priznavanje židova, kršćana i muslimana.

Knjiga dolazi kao nasušna potreba danas kada današnji svijet sve više čezne za potrebom uzajamna poštivanja ljudskih prava, a u tome i leži sreća i bolja budućnost svakoga pojedinca, a time i cijeloga čovječanstva. Međuvjerska tolerancija, suživot i dijalog u međunarodnim odnosima postavljaju se danas kao jedino rješenje suviše komplicirane suvremene situacije, opterećene narušenim međuljudskim odnosima. Poznavanjem drugih kultura upoznajemo druge ljude, njihove nade, želje i vjerovanja i kroz njih sagledavamo i svoje nade, želje i vjerovanja. Razumijevajući njih, razumijevamo sebe i postajemo tolerantni prema Drugomu, prema Drukčijemu, postajemo svjesni da je raznolikost ljudsko bogatstvo, a ne poteškoća i teret. Učeći o drugima, postajemo tolerantni prema različitosti. Časni Kur’an, kao zadnja Božja objava, podsjeća nas na to riječima: »Ljudi, Mi smo vas od muškarca i žene stvorili i plemenima i narodima vas učinili da biste se upoznali.«2

Smatram da je autor ovoga zanimljiva i vrijedna štiva uspio u onome što je na početku naumio, tj. vjerodostojno predstaviti i druge tradicije što danas, u većini slučajeva, nije praksa onih koji se bave ovom problematikom. Kao velik poznavatelj teologije nekršćanskih religija koristio se referentnom literaturom koja čitatelju ove knjige može biti i putokaz za proučavanje dodatne literature.

Ovaj ugledni znanstvenik knjigom želi pokazati i dokazati da židovi, kršćani i muslimani u svojim svetim spisima imaju temelj za međusobni dijalog i da su pozvani živjeti dijalog. On smatra da je za uspostavu dijaloga triju velikih religija svijeta cijeloj Europi potreban primjer Bosne i Hercegovine u kojoj multireligijski suživot postoji stoljećima. Smatra da je suživot sa živim židovstvom i živim islamom zadaća za Europu trećega tisućljeća te ukoliko dijalog ne uspije u Bosni i Hercegovini, onda neće nigdje u Europi, suočenoj s prisutnošću snažnih religijskih manjina, što nadilazi samu toleranciju.

Teme su obrađene tako što se autor svaki put spušta u dubinu svetoga teksta Biblije i Kur’ana i odatle nastoji izvući konzekvence za utemeljenje bratsko-sestrinskih odnosa među vjernicima ovih triju religija. Na temelju svetih tekstova pokušava i uspijeva otkriti dodirne točke između židova, kršćana i muslimana, ali ne dopuštajući omalovažavanje i podcjenjivanje razlika.

Kako se navodi, židovstvo, kršćanstvo i islam razvijali su se povijesno i oblikovali svoj identitet često ne samo u međusobnoj neovisnosti, nego i u suprotnosti, što nije ostavljalo prostor uvažavanju činjenice da se Boga može svjedočiti izvan vlastite religije.

Autor u knjizi otvara drukčiju perspektivu religijskoga pluralizma od isključivosti i neuvažavanja i ide k otvorenosti i iskoraku prema Drugome i Drukčijemu, u potrazi za odgovorom na pitanje: koje je mjesto Drugoga pored mene, je li religijski pluralizam tek puka slučajnost ili dio Božjega starateljskog plana.

Ova bi izvrsna knjiga morala biti obvezna i neizostavna literatura za sve one koji se školuju na našim teološkim fakultetima, ali preporučujem i drugima jer svi moramo shvatiti da svoju religiju moramo nastojati razumijevati u dijalogu s drugima, što i jest temeljna ideja ove vrijedne knjige. Moramo izgraditi svijet u kojemu različitosti neće biti kamen spoticanja, već težnja jedinstvenosti.

I na kraju moramo znati: neće biti mira u svijetu bez mira među religijama (H. Küng), neće biti mira među religijama bez upoznavanja religija, a nema upoznavanja religija bez dijaloga između religija.

 

  1. Imam zagrebački i profesor na Zagrebačkoj medresi i Islamskoj gimnaziji
  2. Sura El-Hudžurat, 13. ajet

ZATVORI »