FRANJO ASIŠKI I MUSLIMANI

Ševko OMERBAŠIĆ[1. Islamski teolog, nositelj visokih dužnosti i služba u islamskoj vjerskoj zajednici, ugledni predavač, do umirovljenja 2012. godine bio na funkciji muftije u Hrvatskoj]

(NAPOMENA UREDNIKA: Budući da nismo uspjeli pribaviti predavanje »Franjo Asiški i muslimani« uvaženoga muftije Ševka ef. Omerbašića održana u zagrebačkoj džamiji u okviru Tjedna međureligijskoga dijaloga, donosimo njegov sažetak prema izvješću IKA-e).[2. Usp. http://www.ika.hr/index.php?prikaz=vijest&ID=136018 (24. listopada 2011.).]

Muftija Omerbašić istaknuo je kako o povijesti odnosa islama i kršćanstva postoje brojne studije za koje se uglavnom tvrdi da su jednostrane i da ne prikazuju cjelovitu istinu. Stoga je, pripremajući se za to izlaganje, koristio brojne izvore, kako one muslimanske, tako i kršćanske. Podsjetio je na pogoršanje odnosa kršćanstva i islama koji počinju potiskivanjem Bizanta s područja Palestine, Libanona, Sirije i Jordana, a odnosi se jako pogoršavaju kada u muslimanske ruke dolazi Jeruzalem, i to predajom, a ne ratom. Pogoršanju odnosa doprinose i križarski ratovi. U tomu kontekstu posebno se osvrnuo na Peti križarski rat kada protiv muslimana kreću tri križarske vojske. Premda je kralj El-Kamil, koji je godine 1218. naslijedio oca, nudio kršćanima primirje, Papin izaslanik Belagius inzistira da se rat nastavi vjerujući da će prodor Mongola pomoći križarima da konačno svladaju muslimane. U toj križarskoj vojsci bio je i Franjo Asiški koji je također pokušao kod Belagiusa iznuditi mir. Muftija Omerbašić nadalje je podsjetio kako se u jeku sukoba oko grada Dimjata, koji su križari uspjeli osvojiti, javila Franjina ideja da pregovorima zaključi mir s muslimanima, a usput i pokuša kralja El-Kamila i druge velikane preobratiti na kršćanstvo. O tomu podatke nalazimo u kršćanskim izvorima. Predavač je podsjetio kako je Franjo svoj red zamislio kao misionarski pa je stoga koristio svaku priliku da u kršćanstvo uvede pripadnike drugih religija. Stoga će i neki kršćanski pisci taj Franjin pohod na Istok nazvati miroljubivim križarskim pohodom. Muslimanski izvori kažu da je sv. Franjo bio u gostima kod muslimana oko tri mjeseca i da je vodio razgovore s brojnim predstavnicima islama, uključujući i najviše vjerske autoritete. Tako je Franjo susretom s muslimanima, koji je u to vrijeme bio nezamisliv, otvorio nov pristup dijalogu s drugim religijama, posebno prema islamu jer je percepcija te religije kod zapadnih kršćana bila krajnje negativna.

Muftija Omerbašić je istaknuo kako će zahvaljujući tomu Franjinu putu i susretu s muslimanima franjevački red u muslimanskim dokumentima biti označen kao red koji je više od drugih pridonio očuvanju kršćanstva u pretežno muslimanskim sredinama. Tako npr. kada su nakon križarskih ratova kršćani protjerani s Bliskoga istoka, jedini red koji je slao svećenike u Svetu Zemlju bio je franjevački, kojima je muslimanska vlast dopuštala pastoralni rad. Također, čini se da je za dobar položaj franjevaca u muslimanskim državama zaslužna bila i njihova opredijeljenost za bolje razumijevanje kršćanstva i islama. Kršćansko-muslimanski odnosi ne mogu se riješiti bez golema učešća franjevačkoga reda. »Usudio bih se reći da zbog svoje duhovnosti franjevački red ponajbolje razumije islam i muslimane. Njegova duboka uvriježenost u običan narod uspjela je spasiti kršćanstvo u Bosni«, rekao je muftija Omerbašić te je podsjetio kako neki kršćanski teolozi pravi zaokret u kršćansko-muslimanskim odnosima vide u zaključcima Drugoga vatikanskog koncila koji na dva mjesta službeno i pozitivno govori o islamu, gdje muslimane zbog njihova vjerovanja u jednoga jedinog Boga naziva Božjim narodom. Također je podsjetio kako muslimani nikada nisu dovodili u pitanje božansko podrijetlo kršćanstva. Brojni su kuranski citati odredili muslimansko ponašanje prema kršćanstvu i kršćanima. Primjer Franje Asiškoga bit će zlatnim slovima zapisan u povijesti kršćansko-muslimanskih odnosa. Mnogi se ni danas, gotovo tisuću godina kasnije, ne usuđuju krenuti njegovim putem u kreiranju tih odnosa. U tome i jest njegova veličina jer je borba za mir bila u svim vremenima obilježje velikih ljudi, zaključio je muftija Ševko ef. Omerbašić.