Intervju za Jutarnji list

INTERVJU ZA JUTARNJI LIST, 16. SVIBNJA 2012.

1. Kako je i na čiju inicijativu (ili u sklopu kakve aktivnosti) nastao plakat o (neo)poganskim simbolima?

Nadahnuće za plakat, nadamo se tek prvi u nizu, dobili smo vidjevši neke slične u Poljskoj i Americi. U zagrebačkoj crkvi sv. Antuna, na Svetom Duhu, nailazili smo na medaljice, s jedne strane lik Isusa Krista, s druge strane lik Sai Babe, a još učestalije na privjeske „Bracinog“ sunca. To su bili poticaji da poučimo kršćane o pravom značenju simbola koje nose. Tako je došlo do nastanka ovog plakata.

2. Tko je autor plakata?

Idejni začetnik i dizajner plakata bio je dr.sc. fra Josip Blažević, ravnatelj Centra „Hrvatski Areopag“ za međureligijski dijalog Hrvatske provincije sv. Jeronima franjevaca konventualaca. Aktualnost projekta prepoznao je fra Ivan Bradarić, glavni urednik Veritasa, pa se tako plakat pojavio kao zajednički projekt Veritasa i Hrvatskog Areopaga.

3. Tko je odabrao simbole, po kojim kriterijima i jesu li ti simboli i inače u Crkvi klasificirani kao (neo)poganski?

U okviru Centra „Hrvatski Areopag“ fra Josip Blažević zamolio je grupu adolescenata da sami proberu simbole koje njihovi vršnjaci najčešće nose, a neke je i sam izabrao, prema njihovoj prisutnosti u Hrvatskoj. Pojam poganstva i novog poganstva, u kontekstu ovog plakata, treba shvatiti fleksibilno. Naime, dok su neki simboli iz predkršćanskih kultova, i stvarno pripadaju kategoriji poganstva, neke simbole iznjedrio je New age, ili ih je preuzeo iz istočnjačkih religija, ponekada čak i iz Židovstva i kršćanstva, ali im pridao novo značenje. Naravno da ovako opširna objašnjenja nisu mogla stati na uski prostor jednoga plakata, pa smo zato predvidjeli jednu knjigu u kojoj bi bili opširnije objašnjeni.

4. Ima li još tih simbola koji nisu istaknuti na plakatu?

Zapravo je riječ o nepreglednom mnoštvu simbola. Mi smo se ograničili samo na najrasprostranjenije u Hrvatskom kršćanskom miljeu. No, kao što rekosmo, planiramo objaviti knjigu sa barem sto najpopularnijih simbola rasprostranjenih u Hrvatskoj.

5. Kako se koriste ti simboli ili amajlije u djelima magije i čaranja?

Svaki simbol ima svoju vlastitu povijest i primjenu. Neki se koriste u magijskim obredima, kao pentagram ili heksagram, drugi su obilježje pojedinih iscjelitelja i vidovnjaka, kao simbol Bracinog sunca, dok su neki dio pučkog praznovjerja, srećonošci, kao konjska potkovica ili djetelina s četiri lista. Svaki magijski obred, prema svjedočanstvu pogana, započinje crtanjem pentagrama, odnosno heksagrama, u svrhu invokacija, stvaranja svetog prostora, i zaštite od nepoželjnih duhovnih entiteta. Ostali služe da pojačaju učinak „energija“ koje se prizivaju.

6. Koje je pojašnjenje uz npr. slona i djetelinu s četiri lista?

Oba spomenuta simbola dio su pučkog praznovjerja. Nije problem u figuri simpatičnog slona, na primjer, nego u ljudskoj naivnosti koja joj pripisuje moći koje ona nema. Zato se taj fenomen naziva praznovjerje, vjera u prazno.

Podrijetlo vjerovanja da slon donosi sreću, potječe iz hinduizma, gdje su poštovana božanstva imala glavu slona (Ganesa, bog-slon) a svijet počiva na leđima slona Mahapudma, koji stoji na kornjači. U Americi vjeruju da samo oni slonovi koji imaju podignutu surlu donose sreću. U svjetonazoru feng shuija slon predstavlja talisman plodnosti i sreće. Vještice ga koriste kao sredstvo protiv tzv. uroka.

Djetelina s četiri lista, prema pučkom vjerovanju, poznati je folklorni srećonosac ljubavi i vidovitosti, protiv groma i „uroka“. Donosi sreću samo ako se pronađe u prirodi ili ako je netko pokloni. Prvi list simbolizira nadu, drugi vjeru, treći ljubav, a četvrti sreću. Biblijom nadahnuta legenda pripovijeda da je Eva, kad je napuštala raj, sa sobom ponijela djetelinu s četiri lista. Puno prije priče o Adamu i Evi, druidi (starokeltski svećenici) u Engleskoj vjerovali su da djetelina s četiri lista ima magijska svojstva. Jedno od tih vjerovanja bilo je da svako tko pronađe djetelinu s četiri lista, dobiva sposobnost da vidi zla bića, kao što su veštice i đavoli, da bih ih mogao izbjeći. Prema nekom drugom pak tumačenju, za djetelinu s četiri lista vjerovalo se da donosi sreću zato što predstavlja križ, ali ne kao religijski simbol, nego Solarni križ. Ljudi su, naime, u davna vremena, Sunčev križ koristili za orijentaciju: jedna os križa pokazivala je mjesto na kojemu Sunce izlazi i zalazi (istok zapad), a druga sjever i jug. Presjek osi tvorio je Solarni križ. Djetelina s četiri lista, zapravo je djetelina s degeneriranim genom koji joj određuje broj listova (Guinnnessova knjiga svjetskih rekorda zabilježila je djetelinu s osamnaest listova). Potražnja za ovim amuletom sreće danas je toliko porasla da su neke uzgajivačnice uspjele uzgojiti sorte djeteline u kojima se ovaj degenerirani gen pojavljuje učestalo, pa više nije potrebno dane provoditi na koljenima čeprkajući po djetelini, u očajničkoj potrazi za srećom, nego se od njih može kupiti sjeme i zasijati vlastitu njivu punu “sreće”!

7. Koji su simboli najopasniji i preporučuje se da ih se vjernici posebno čuvaju?

Jezik simbola jezik je koji treba znati čitati. Živimo u kulturi bremenitoj simboličkim govorom. Simbol sam po sebi nije stvarnost, nego ključ kojim se ona otvara, shvaća, ili u nju stupa. Zlo ne treba tražiti u samim simbolima, nego u duhovnoj stvarnosti na koju oni upućuju. Ključ će ostati obični metal ako ga netko ne stavi u ključanicu i otkračuna vrata, te oslobodi zvijer koja se iza njih skriva. Tada situacija postaje opasna. Opasnost se, međutim, može skrivati i u simbolima bremenitim magijskim obredima. To su simboli već korišteni u magijske svrhe. Treba ih razlikovati od bižuterije. Ali kršćanima ne priliči nositi nikakve poganske simbole. Odijelo otkriva nešto o onome koji ga nosi. Zaručnički prsten otkriva da osoba koja ga nosi nekome pripada. Tako i simboli na nama govore nešto o onome kome se ja po-klanjam. Ako netko stavi križ naopačke, nije on Boga okrenuo naopačke, nego sam hoda naopačke, protivno putu života i sreće. Stoga su najopasniji oni simboli iza kojih počiva sotonski duh, kultura smrti, anarhizam.

8. Kako ova edukativna akcija djeluje na vjernike? Imate li kakve povratne informacije?

Možda je još preuranjeno govoriti o rezultatima, ali zanimanje za plakate nadmašilo je sva naša očekivanja. Stigle su nam brojne pohvale s raznih strana i ohrabrenja da nastavimo u ovom smjeru. Čak su i neki časopisi tražili dopuštenje da preuzmu i objave tumačenja istih simbola na svojim stranicama. Ljudima je potrebna kratka, jasna i ilustrirana informacija.

9. Imate li spoznaja o problemima koje su imale osobe koje su nosile neki od tih 19 simbola?

Ne zbog samog nošenja simbola, ali da zbog pripadništva kultovima koje određeni simboli predstavljaju. Cilj plakata je, nadasve, kršćanima dozvati u svijest njihovo dostojanstvo djece Božje. Moje mi kršćansko dostojanstvo ne dozvoljava da budem viđen na svakakvim skupovima, niti da nosim simbole čije značenje upućuje na kultove i filozofije protivne mojem kršćanskom uvjerenju i opredjeljenju. Poštujući slobodu svakog pojedinca, i pravo na vlastiti svjetonazor, plakat želi pomoći svima da se jasno opredijele, kome će pripadati i kome će služiti.

Zlatko Šimić, novinar Jutarnjeg lista