INTERVJU ZA KANU – 2008.g.
S fra Josipom Blaževićem razgovarala prof. Marijana Jakovljević
*Vi se dugo bavite novim religioznim pokretima i New ageom. Recite nam zašto danas sve više ljudi traži duhovnost izvan religija?
– Motivi «duhovnog nomadizma» mnogostruki su i složeni. Ne smijemo zatvarati oči pred tim fenomenom. Nezadovoljstvo s «menijem» postojećih religija je očigledno. Osim fenomena «egzistencijalnog vakuuma», karakterističnog za sve postkomunističke zemlje «duhovom nomadizmu» su, u velikoj mjeri, zasigurno pridonijeli i mediji koji propuštaju nezabilježenima bezbrojna plemenita duhovna događanja i skupove poput, recimo, predivnog katoličko-muslimanskog susreta u «duhu Asiza» koji se održao 12. listopada 2008. na Svetom Duhu, u Zagrebu. A kad je mačka «izletila» kroz prozor Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, onda su mediji o tome izvještavali nekoliko dana zaredom. U žarištu medijskog izvještavanja nalaze se beznačajna i sporedna događanja s margine vjerskog života, s osobitim naglaskom na eventualne skandale, tako da se «tradicionalnim» religijama sve učestalije rezervira prostor u «crnim kronikama». Kad, međutim, gostuju kakvi istočnjački misionari pretkršćanskih i poganskih vjerovanja, udarna su vijest mnogih medija, a otvaraju im se vrata i nositelja najviših državnih službi. Među ostalim razlozima traganja za «nadreligijskom duhovnošću» značajnu ulogu zauzimaju prevladavajući materijalizam, individualizam i konzumizam, kao i štošta drugoga. Svi navedeni i nenavedeni uzroci ne mogu umanjiti odgovornost i poslanje Crkve da iz svoje bogate riznice ponudi ono najbolje što ima.
* A zašto mnogi unutar religija, ali i izvan njih, više traže izlječenje negoli spasenje?
Švicarski psihijatar i utemeljitelj logoterapije Viktor Frankl konstatirao je da današnji naraštaj boluje od besmisla života. Dogodila se određena inverzija vrednota u cijeloj zapadnoj civilizaciji. Na mjesto duhovnih vrijednosti, kao pokretačka snaga čovječanstva izbijaju na vidjelo hedonizam i koristoljublje. Duhovne vrijednosti u suvremenom svijetu odlaze u stečaj koji je opasniji od financijskog kolapsa kroz koji upravo prolazimo. Novi sustav (bez)vrijednosti iznjedrio je i nove bogove, odnosno idole. To su kult tijela čija je «prva pratilja» zdravlje. «Vječna mladost» i «savršeno zdravlje» predstavljaju ideal čijem se ostvarenju teži pod svaku cijenu. U tom smislu, u svijetu opterećenom vrtoglavim promjenama i stresnim okolnostima, današnji čovjek, duhovno bolesni čovjek, sve više ima potrebu za terapijskim elementima vjere. Da se razumijemo: to je njegovo legitimno pravo kojemu Crkva ima poslanje izići ususret. Krist je bio prvi i pravi holistički liječnik, liječnik duše i tijela. Spasenje ne isključuje zdravlje, nego, baš naprotiv. Bog će, u konačnici, otrti svaku suzu s naših očiju, pa više neće biti ni boli, ni suza, ni jauka. Tjelesno zdravlje, međutim, nije isto što i spasenje. Osobito kada prevlada nekritička potraga za tjelesnim zdravljem koje ne prati istinsko obraćenje srca, tada je riječ o pravim «duhovnim nomadima» koji lutaju od jednog iscjelitelja do drugoga, od jednog seminara do drugoga, ako ne i od jedne religije ili vrača, do drugoga. Današnjem svijetu potrebno je ponovno navijestiti Božju logiku «ludosti Križa» kroz koju nam Bog otkriva smisao patnje, njezinu otkupiteljsku vrijednost i značenje.
* Posljednje dvije knjige napisali ste o Sai Babi i reikiju. Što nam o tome najvažnije možete reći?
Za obadva fenomena, Sai Babu i reiki, karakteristično je da se ne predstavljaju kao nove religije, nego kao pomoć u življenju i produbljivanju iskustva vlastite religije. Takav pristup, karakterističan i za mnoge druge lovce na duše, bio je odlučujući mamac na koji su zagrizli mnogi kršćani.
Moje knjige su odgovor na ovaj sve prisutniji «duhovni nomadizam» koji ne vidi problem u nošenju medaljice s likom Isusa Krista i, s druge strane, likom Sai Babe jer, reći će isti, Sai Baba je Krist koji se vratio na zemlju. Katolički stav je jasan. Crkva poštuje vjersko opredjeljenje svake osobe kao njezino neotuđivo pravo koje zadire u najdublja područja ljudske savjesti, ali svoje članove poučava da nam je punina objave zasjala u Isusu Kristu, da nemamo očekivati nikakvu drugu objavu dok nam se Isus ne vrati «na oblacima» u slavi, i da nema pod nebom drugog imena dana ljudima po kojemu se možemo spasiti. Sai Babina pojava nije ta «slava» o kojoj govori Biblija. U tom smislu pristajanje uz Sai Babu grijeh je protiv prve Božje zapovijedi i predstavlja notorno idolopoklonstvo. U pozadini Sai Babinog mirotvorstva među religijama i njihovog međusobnog niveliranja počiva hinduistička filozofija sanatana-dharme prema kojoj je hinduizam «vječni zakon», ali i majka svih drugih religija. Središnji lik na Sai Babinom grbu je njegova osoba čime je jasno istaknut kult njemu kao mesiji «Novoga doba». Nemoguće je istovremeno ostati vjeran Isusu Kristu i klanjati se Sai Babi.
Slična je i priča o reikiju koji se također predstavlja kao terapija, a ne religija. Osnivač reikija dr. Mikao Usui navodno je bio i svećenik, što je povijesna krivotvorina da bi se pridobilo kršćane u reiki. Usui je bio budist u potrazi za prosvjetljenjem (satori). S tim u skladu i cilj reikija je prosvjetljenje više nego iscjeljenje. «Is-cjeljenje» u reikiju značajno je samo u onoj mjeri u kojoj je potrebno čovjeka učiniti «cijelim». Budući da cjelovitosti nema bez Boga, reiki se služi reiki inicijacijama, putem kojih svoje članove uvodi u svijet komuniciranja s «reiki vodičima». Katolici inicirani u reiki, osim što žive u teškom grijehu, upadaju i u cenzuru izopćenja iz Crkve te ne mogu sudjelovati u sakramentalnom životu Crkve sve dok se zauvijek ne odreknu reikija i ispovjede bavljenje njime.
* Kako se obraniti ili osloboditi sekti sa stajališta kršćanstva?
Poznata je Rahnerova izjava da kršćani budućnosti, ili će biti mistici, ili ih neće biti. Imunitet organizma pojačava se uzimanjem određenih vitamina. Tako je potrebno i u Crkvi povećati imunitet na sekte uvođenjem u iskustvo susreta sa živim Bogom. Klasične kateheze pred primanje sakramenata, pokazalo je vrijeme, nisu dovele do zrelosti vjere radi čega treba iznalaziti nove metode i novim zanosom naviještati Isusa Krista. S druge strane potrebno je vjernike temeljito informirati o strategijama djelovanja sekti. U tu svrhu potrebni su nam centri, poput onih u zapadnim zemljama, koji predstavljaju bazu podataka i informiraju javnost, ali pružaju i pastoralnu, psihološku i pravnu pomoć žrtvama sekti.
Naruči knjigu