Intervju za Rhemu

INTERVJU ZA RHEMU 2010. GODINE.

 

Što vas je zaintrigiralo kao svećenika da krenete putem upoznavanja ovog danas uistinu golemog i raznorodnog područja?

U navedeno područje zakoračio sam ne kao svećenik nego još kao vojnik na odsluženju vojnog roka u Srbiji, gdje sam se po prvi puta susreo s literaturom iz područja okultizma. Uslijedio je moj studij u Zagrebu gdje sam vrlo rano susreo pokrete kao što su Hare Krišna, Baha’i, Moonovci, itd. S obzirom da sam odrastao u tradicionalno katoličkoj sredini u kojoj nisam imao sličnih susreta, želio sam ih izbližega proučiti. Privlačilo me drugo i drugačije, osobito ono što se odnosilo na religiozno i pseudoreligiozno, psihološko i parapsihološko, itd. Nikada nisam bio povodljiv i lakovjeran, radikalni sam protivnik bilo kakvog mistificiranja, tabuiziranja i lamentiranja, pa sam se bacio na istraživanje. Želio sam znati i kako se, kao vjernik, prema spomenutim pokretima i fenomenima postaviti. Svećeničkim ređenjem i diplomom iz teologije nisam našao odgovore na sva pitanja. Nastavio sam istraživati, pošao na poslijediplomski studij u Rim, najprije magisterij, pa doktorat, i još uvijek nastavljam učiti.

 

Danas znamo da se ta nova duhovnost ne svodi na jednu sektu, jednu religiju, jednu  organizaciju, jednu znanosti niti filozofiju. Često puta se naziva i New age pokretom da bi se ukazalo da postoji mreža pojedinaca i grupa koji dijele određeni pogled na svijet i zajedničku želju da i promijene taj svijet. Možete li nam u povijesnom kontekstu objasniti zašto je uopće došlo do poplave samo-razvojnih duhovnih i iscjeliteljskih tehnika?

Nisam siguran da Vam egzaktno mogu odgovoriti na postavljeno pitanje. Ipak, i prije svega, uzrok je nezadovoljstvo postojećim. Redovništvo je nastalo kao reakcija na učmalost nakon Konstatinovih povlastica kojima je obdario Crkvu. Danas su institucionalne religije zakonski regulirane, materijalno situirale, svaka pazi da u povlasticama ne zaostane za drugom, na površinu izbija bahato ponašanje pojedinaca, učestali skandali, misa „odrađena“ bez poznavanja pravih potreba vjernika, malo žara i zanosa u određenom broju vjerskih službenika, i tako dalje, i tako dalje. Potrebno je najprije napraviti reda u vlastitom dvorištu. Tu ja vidim prvi i glavni uzrok. Zanimanje za Isusa Krista postoji i danas, ali ne za Krista u Crkvi. Potom možemo priječi na socio-kulturološke promjene koje su dovele do nove slike svijeta koja je uzdrmala postojeći sustav vrijednosti i spoznaja. Pojedinac je raskinuo s tradicijom koja mu je govorila što treba činiti, obitelji su u krizi, istina i moral su relativizirani, pa je sve više duhovnih nomada, dezorijentiranih, u potrazi za smislom života, pri čemu psihijatrija preuzima ulogu ispovjedaonice.

 

Kako objašnjavate kontradiktornost skrivenu u duhovnim tehnikama – s jedne strane njihovi zagovornici promiču ideju samorazvoja govoreći da će on dovesti do pozitivne i konstruktivne promjene vlastite ličnosti i čitavog društva, ali kako se čitavo društvo može promijeniti ako se čovjek samo fokusira na samoga sebe?

Nema promjene društva bez promjene pojedinca. New age je to dobro uočio. Problem je, međutim, u tome što New age ne mijenja čovjeka na bolje. On je od pojedinca napravio božanstvo, razvio kult samoobožavanja, svatko se brine za vlastiti samorazvoj, duhovnost mu je narcisoidna, svojevrsna duhovna masturbacija. Kršćanstvo, međutim, kroz žrtvu Isusa Krista promiče altruizam, sebedarje do polaganja vlastitog života za bližnjega. New age ne poznaje pojam grijeha, nego samo neznanje (iluzija). Riječ je o obliku gnoze, svojevrsnom neognosticizmu, koji obećava postizanje spasenja vlastitim naporima. Zbog fokusiranja pojedinaca na samoostvarenje susretao sam porušene obitelji, jer se jedan član obitelji, muž ili žena, potpuno otuđio i zapostavio svoje staleške dužnosti.

 

Koje opasnosti vidite u takvom načinu razmišljanja i djelovanja koje se proširilo čitavim društvom bez spoznaje da se tu krije velika zamka?

Neizbježno je novo veliko razočaranje. New age je utopija osuđena na propast. Iza nas su mnoge propale ideologije koje su za sobom ostavile pustoš. New age će također ostaviti veliku pustoš i razočaranje. Prva generacija pionira nove paradigme zašla je u poodmaklu dob a velik broj njih je i umro. Optimistički najavljivano Zlatno doba sa svojim energijama koje su trebale ubrzati duhovnu evoluciju čovječanstva na putu globalne preobrazbe svijesti definitivno su podbacile. Novo doba ne postiže se konstelacijom zvijezda, premještanjem namještaja, niti uravnoteženjem energija, nego obraćenjem od grijeha i prianjanjem uz Isusa Krista, jedinog Spasitelja svijeta. Novo doba za kršćane započelo je utjelovljenjem Isusa Krista.

 

Osim tih opasnosti koje ste nam opisali, možete li nam pojasniti razliku između spasenja po vjeri u Isusa Krista i spasenja preko vjere u znanje i suvremenu tehnologiju?

Danas u svijetu postoje različite sekularizirane soteriologije. Soteriologija je učenje o spasenju. Čovjek je, ukoliko je iskren, svjestan svoje ograničenosti i kratkoročnosti, i da mu je napustiti ovaj svijet. U sebi osjeća protest protiv neizbježne smrti i s pravom se pita ima li što onkraj ovozemaljskog života. Tako ima onih koji spasenje traže u znanosti, tehnologiji, osobito medicini, nadajući se od njih eliksiru života koji će otkloniti smrt, drugi se prčkaju u plićacima života srčući iz njih dohvatljive užitke da bi na trenutak zaboravili na prolaznost, dok su mnogi zavedeni znanstvenom fantastikom, vjerom u NLO, onostrane entitete s njihovim porukama, kao i brojna učenja s Istoka. Riječ je o ljudskim naporima da čovjek spasi sebe samoga, o kuli Babilonskoj koja se ponovno gradi. Ali kao što čovjek sebi nije mogao dati vremeniti život, ne može si dati ni vječni. Treba nam biti jasno da izvan Isusa Krista čovjek ne zna ni tko je on sam, ni što je život ni što je smrt. Spasenje nam je darovano u Isusu Kristu, besplatno, i od nas se ne traži drugo osim njegovog prihvaćanja.

 

Svjesni smo da su mnogi odbacili tradicionalne vrijednosti učenja Katoličke crkve? Kako uputiti vjernike katolike o nužnosti da se obrazuju u nauku Katoličke crkve da i sami budu osposobljeni uočiti razornost djelovanja alternativnih i iscjeliteljskih tehnika koje su u suprotnosti s katoličkom vjerom?

Čovjek koji je raskinuo s tradicijom, napustio vjerske istine, izgubio je orijentir u svome životu. Pretvara se u duhovnog nomada koji ne zna zašto živi, pa onda ne zna ni kako živjeti. Duhovna demencija gora je od mentalne. Živjeti a da ne znaš zašto, tko si, i kamo odlaziš poslije smrti, uistinu je tužno. I suvremeni nevjernik i agnostik (ponikao na kršćanskom tlu) sigurno preispituje svoje stavove i nije lišen sumnje: a što ako sam u krivu? Puno je i vjernika koji sumnjaju, od nevjernog Tome do suvremenih obraćenika. Sumnja je najbolja polazišna točka za susret u dijalogu vjernika i nevjernika. Sumnja u vlastito opredjeljenje, i vjernika i nevjernika, manifestira se kroz traženje savjeta od vidovnjaka i raznoraznih iscjelitelja. U tom smislu od 13. do 15. studenoga prošle godine organizirali smo interdisciplinarni znanstveni simpozij Crkva i medicina pred izazovom alternativnih iscjeliteljskih tehnika, prošlog mjeseca predstavili smo i Zbornik radova s ovog simpozija, a godinu ranije organizirali smo tečaj Kršćanstvo i New age. Svrha do sada održanih skupova, kao i onih koje ćemo u budućnosti održati, jest pomoći suvremenom čovjeku da dublje promisli o vlastitom opredjeljenju, o smislu života, o sustavu vrijednosti, ponovno otkrije revolucionarnu novost Isusa Krista i njegove poruke, tako da su svi ovi skupovi istovremeno i evangelizacijski, izlažu jasno katoličko i znanstveno stajalište. To je ono što ja mogu ponuditi i preporučiti.

 

Nedavno je otvoren Centar za međureligijski dijalog “Hrvatski Aeropag” . Možete li za čitatelje Rheme objasniti naslov centra  i ciljeve djelovanja?

Živimo u multikonfesionalnom društvu u kojemu je međusobno nepoznavanje još uvijek prevladavajuće. Franjevačku povijest karakterizira otvorenost međureligijskom dijalogu koja je prepoznata i od strane Crkve preko glasovitog susreta predstavnika svih religija u molitvi za mir koji se dogodio u Asizu na poziv pape Ivana Pavla II. Duh Asiza u Hrvatskoj već je postao tradicija pa smisao Hrvatskog Areopaga nije rivalstvo postojećim ponudama, niti umnažanje skupova koji bi nešto obilježavali. Uz tradiciju dijaloga i susretanja koja već postoji, želja nam je usredotočiti se na pojedine izabrane teme od šireg interesa koje se direktno ili indirektno odnose na religije, ili bez sudjelovanja i susretanja religija ne mogu biti rasvijetljene. Kao što je Areopag u Grčkoj bio brežuljak međusobnog izražavanja mišljenja, uvjerenja, i vjerovanja, želio sam da i Svetoduški brežuljak postane mjesto susretanja u duhu Asiza, upoznavanja drugoga u duhu istinskog dijaloga potvrđenog u franjevačkoj tradiciji, prave suradnje oko mnogih inicijativa koje će svim sudionicima pomoći u produbljivanju vlastitog identiteta i međusobnog obogaćivanja.

 

U tijeku je prijava za studijsko-hodočasničko putovanje u Indiju planirano za veljaču i ožujak slijedeće godine. Zašto Indija i što očekujete od tog putovanja?

Indija je prva u našem programu zbog snažnog utjecaja njezinih misionara na Zapadu. Riječ je o specifičnoj zemlji i kulturi s mnogobrojnim religijama čiji učitelji i tehnike plijene pažnju zapadnjaka. Dosadašnja putovanja u Indiju pretežno su bila organizirana od sljedbenika Sai Babe i kod njega bi se putnici zadržavali po mjesec i više dana. Studijska putovanja organizirali bi indolozi prigodice, za potrebe svojih studenata, u trajanju od po nekoliko tjedana do nekoliko mjeseci. Upravo se osjećala potreba nekog organiziranog putovanja koje bi odgovaralo širem krugu zainteresiranih za nepristrano upoznavanje tog kompleksnog Indijskog kontinenta. Zbog naših uvjeta putovanje sam razdijelio u dva dijela. Prvi dio realizirat ćemo od 24. veljače do 10. ožujka 2011. koncentrirajući se na sjevernu Indiju, grobove naših dragih misionara, Majke Terezije i oca Ante Gabrića, želimo upoznati stanje Katoličke crkve u Indiji, zatim razgledati glavna budistička, hinduistička, muslimanska i đainistička svetišta, potom posjetiti glavne kulturne i arhitektonske znamenitosti sjeverne Indije, prirodne ljepote, upoznati narodne običaje i vjerske rituale, itd. Program je vrlo intenzivan i bogat, a dostupan je na Internetskim stranicama: www.ver.hr. Godine 2013. obišli bi Južnu Indiju, a potom i druge zemlje čije poznavanje može pridonijeti međureligijskom i međukulturalnom zbližavanju i obogaćenju. Mnoštvo religija kao i rasprostranjenih duhovnih nomada otkriva nam najdublji nemir ljudskog srca koje svoj mir može pronaći jedino u Bogu!