Intervju vodila Marijana Zrinjski 2009. godine.
Što je zapravo New age s kršćanske pozicije?
Povijest pamti lijep broj neuspjelih pokušaja, od cara Oktavijana, čiji je rođendan uzet kao početak tzv. julijanskog kalendara, preko njemačkog Reicha, pa sve do suvremenog New agea, o kojemu me pitate, da se svijetu nametne nova paradigma s novim sustavom vrijednosti i novim bogovima. Kršćanstvo ima svoj «New age», svoje Novo doba, koje je započelo s Isusom Kristom i trajat će do njegovog ponovnog povratka. New age je antikršćanska neognostička struja koja, na milenarističkim temeljima, najavljuje neizbježnu smjenu dviju paradigmi, smjenu ere Ribe, simbola kršćanstva, s erom Vodenjaka, simbolom New agea. Riječ je o široko rasprostranjenoj popularnoj utopiji mita o Zlatnom dobu na Zemlji koja ima velikog utjecaja na svijest širokih masa. Prividna newageovska miroljubivost, koja ide pod ruku supkulturi relativizma, obećanje «savršenog zdravlja», blagostanja, sreće bez granica, duhovnosti lišene religija i institucija, zapravo narcisoidne duhovnosti lišene intelektualnog traganja za istinom, štoviše, promociju mnogih pa i međusobno suprotstavljenih istina, čine ga tako privlačnim u našem vremenu rascjepkanosti znanja, agnosticizma, moralnog relativizma, svih vrsta nesigurnosti, straha i egzistencijalne praznine.
Koje opasnosti vrebaju iz joge, reikija, bioenergije… zašto je to opasno?
Ne moramo odmah početi s govorom o opasnostima. Ili, postoji li veća opasnost od besmisla života, gubitka vlastitog dostojanstva djece Božje, koja poput apokaliptičke nemani guta svoju djecu? Porast samoubojstava i bolesnika na psihijatrijama, nekontrolirano gutanje antidepresiva i trovanje opijatima, alkoholom i drogom, pokazatelji su groblja duha u kojemu se grca suvremeno društvo. Potraga za istočnjačkim tehnikama i terapijama vapaj su za smislom i protest protiv materijalističke kulture i modernizma. Govorimo o svojevrsnom duhovnom nomadizmu, zapadnjacima koji su prekinuli kontinuitet sa svojim kršćanskim korijenima i sada su postali nomadi, duhovni lutalice, u potrazi za vlastitim identitetom. Traže ga, međutim, u tehnikama i učenjima tuđim duhovnoj i kulturnoj tradiciji Zapada. Štoviše, okreću se drevnim tehnikama, poput joge, koja je zajedno s kastinskim sustavom, paralizirala napredak cijelog indijskog kontinenta. Najveća opasnost ovih tehnika je u nepoznavanju Krista, a tko ga je istinski upoznao ne treba mu joga.
Kakve psihičke i duhovne posljedice mogu trpjeti polaznici tih metoda..?
Na psihičke posljedice bavljenja jogom ukazao je svojedobno i C.G. Jung, švicarski psihijatar, upozoravajući zapadnjake da njihov duhovni razvoj ima vlastiti put i da ne može imitirati duhovni razvoj Istoka. Zanimljivo je da je Jung duhovne vježbe sv. Ignacija Loyole proglasio «kršćanskom jogom» i preporučio ih zapadnjacima kao ekvivalent za istočnjačku jogu. Prava opasnost skriva se, međutim, u buđenju tzv. kundalini energije, zmijske sile kojom adept želi ovladati, a predstavlja okosnicu mnogih istočnjačkih učenja i njihove antropologije koja počiva na tzv. čakrama. Čakre i buđenje kundalini energije predstavlja okosnicu mnogih magijskih škola, alternativnih terapija, kao i brojnih tehnika «autorealizacije» ili «bogoostvarenja». Rad na njima početak je komunikacije s «inteligentnim» ili «božanskim energijama», «Uzašlim majstorima», «duhovnim vodičima», «reiki vodičima», navodnim «anđelima», itd. Tehnikom «kanaliziranja» (channelinga) adepti ovih tehnika počinju primati poruke, imati viđenja, navodno Krista, Majke Božje, itd. U tome se skriva prava opasnost još više potencirana upotrebom mantri i zazivanjem hinduskih božanstava. Pojedinci ulaze u svijet okultnih sila čije kasnije postaju žrtve. Kao posljedica toga na duhovnoj razini događaju im se neobični fenomeni, čuju glasove ili imaju viđenja, a u privatnom životu, na primjer, ne primjećuju da im se brak raspada, obitelj trpi, postaju emocionalno tupi, molitveni život im je paraliziran, moral izopačen, a Crkva im je kriva za sve zlo svijeta, i slično.
Jesu li vašu pomoć ikada zatražili ljudi koji su imali negativna iskustva s time, ako jesu kakva su to bila iskustva i kako ste im pomogli..
I sinoć sam imao jednog 34-godišnjeg mladića koji je došao tražiti pomoć nakon susreta s jedim okultnim učiteljem. Poziva za pomoć je više od mojih ograničenih mogućnosti da ih sve primim. Ali nisam ja jedini koji se njima bavim. Puno je svećenika u pastoralu koji imaju slična iskustva. Povratkom poganstva raste i broj pojedinaca koji traže povratak Crkvi. Najprije su bili opčarani pričama o nadnaravnim silama u čije postojanje obično nisu vjerovali a onda su se osjetili njima zarobljenima i pokucali na vrata Crkve. Tipičan primjer predstavlja poplava reikija. Reiki se predstavlja kao terapija, kršćanski, ili barem s kršćanstvom pomirljiv, ali on je tolike strovalio u ponor zlih sila. U njega se ulazi inicijacijom od tri stupnja. U prvoj inicijaciji prima se prvog reiki vodiča s mogućnošću da se iscjeljuje samoga sebe, u drugoj legiju reiki vodiča, a u trećoj postaješ i sam majstor te druge možeš inicirati. Što su ti reiki vodiči? Bića koja se razbježe nakon molitava koje svećenik izmoli u ime Isusa Krista. Poznavajući štetnost reikija Američka biskupska konferencija proglasila je da se katolici ne mogu njime baviti, a zagrebačka nadbiskupija još prije izjave američkih biskupa upozorila da su inicijacijom u reiki katolici otpali od Katoličke crkve i više nemaju pravo na primanje sakramenata dok se reikija ne odreknu. O tome sam opširno pisao u knjizi Sve što katolik treba znati o reikiju, kojoj je predgovor i svoje svjedočanstvo napisala bivša reiki majstorica Vesna Filipek-Lukić. Druga svjedočanstva objavljivao sam u Veritasu, Glasniku sv. Antuna padovanskog, itd. Za katolike inicijacija u reiki predstavlja notorno idolopoklonstvo koga se treba kloniti.
A bioenergija?
I unutar Crkve postoji nesnalaženje oko pitanja bioenergije. Mislim da mnoge zbunjuje pojam. Jedni su načelno za njezinu primjenu, uz naravno određene ograde, dok su drugi radikalno protiv. Crkva još nije izrekla svoj konačni stav o tom pitanju, pa u tom slučaju vrijedi zlatno pravilo «In dubis, libertas». Razumijem problem jer sam se i sam svojedobno čudio kako netko može imati nešto protiv bioenergije, dok predmet nisam počeo temeljitije proučavati. Danas se, međutim, čudim kako netko ozbiljan može zagovarati bioenergiju. Ovdje, da budem jasan, nije sporno samo postojanje «bioenergije». Svako tijelo ima «bioenergiju», netko jaču, netko slabiju. Kamo sreće, što nažalost nije dokazano, da ona ima i iscjeliteljska svojstva koja joj zagovornici pripisuju! Bioenergetičari, međutim, tvrde da energija kojom oni lijeće nije ta, fizička energija, energija koju ima svako tijelo, nego neka druga, «božanska energija». Da su oni samo njezini provodnici, kanali anđeoskih energija, komuniciraju s tzv. «duhovima vodičima», bave se egzorcizmima, skidaju uroke, otvaraju čakre, itd. Ovakve postavke vrijeđaju zdravi razum a protivne su i kršćanskoj vjeri. Bit ću još izravniji. Od 13. do 15. studenoga 2009. pripremam znanstveni simpozij o odnosu Crkve, službene i alternativne medicine. Simpozij je interdisciplinarni. Uz ugledne znanstvenike, fizičare, liječnike, filozofe i teologe, nastupit će i razni iscjelitelji eksponirani za svoja područja. Najveću teškoću predstavljao mi je izbor nekog bioenergetičara. Jedan skida crnu magiju, iza drugog su afere, dok onaj iz Kragujevca liječi masturbacijom na daljinu i masno naplaćuje. Koji bioenergetičar? Kakva bioenergija?
Što je zapravo joga na zapadu i koliko se razlikuje od istočne?
Ono što se događa s jogom na Zapadu, Artur Avalon, poznati promicatelj joge, nazvao je njezinim prostituiranjem. Joga je na zapadu profanizirana i desakralizirana u svrhu postizanja savršenog zdravlja i dugovječnosti što nije njezin izvorni smisao u domovini iz koje potječe. Dok se na Zapadu joga vježba kroz vikend tečajeve, u Indiji, međutim, vježba se cijeli život, štoviše, prema vjerovanju u reinkarnaciju, ona se vježba i tijekom više života. Ona je okosnica hinduizma. Nema hinduizma bez joge. Ni joge bez hinduizma. Da bismo ispravno razumjeli što je joga, treba imati na pameti pet osnovnih hinduističkih pojmova: samsara, karma, maya, nirvana i joga. Hinduističko polazište je da je ovaj svijet maya, iluzija ili obmana, kojoj su prepušteni ljudi koji nisu na duhovnom putu. Drugi ključni pojam je samsara. Označava hinduističko cikličko poimanje vremena u kojemu se vrte životi ljudi, životinja i bogova. Pokretač samsare, poput nekog motora, naša su dijela, odnosno karma. Dobra dijela stvaraju dobru karmu i obećavaju da ćemo u slijedećoj inkarnaciji živjeti dobro, a loša dijela stvaraju lošu karmu i ona su razlog zašto je netko u životu nesretan, bolestan ili siromašan. Ovako fatalističko poimanje života u opasnosti je da opravda holokaust i druge zločine u povijesti kao zadovoljenje pravde zbog karme koju su žrtve akumulirale u prethodnim životima. Cilj hinduizma nije, poput kršćanstva, činiti dobra dijela kako bi postigli nebo, nego je cilj prestati činiti bilo kakva dijela, i dobra i loša, kako bi izašli iz samsare i postigli oslobođenje ili moksu, odnosno spasenje ili nirvanu. Sredstvo da se zaustavi karma, koja pokreće samsaru, jest joga. Joga je, dakle, srž ili srce hinduizma. U svome korijenu joga je religiozna tehnika. Bog jogina je Isvara, koji se spominje i u Patanjalijevim Joga-sutrama, koje predstavljaju Sveto pismo jogina. Zato je nekorektno od indijskih misionara, poput Swamijija, koji tvrde suprotno, i promiču je u pseudoznanstvenom ruhu. Još je C.G. Jung, aludirajući na jogu, konstatirao da kad se neka «religiozna» metoda istovremeno preporučuje kao «znanstvena», može biti sigurna da će na Zapadu naći svoju publiku. Promicatelji joge, nemoralno manipuliraju neupućenim kršćanima da joga nije religiozna nego znanstvena tehnika, i da ju može svatko primjenjivati za postizanje vlastitog blagostanja. U tome leži obmana. Ono što je nama kršćanima darovano kroz Isusa Krista, to joga obećava postići vlastitim snagama. Izvorna joga zapravo predstavlja pelagijanizam, krivovjerno učenje osuđeno na koncilima u Kartagi 411. i Efezu 431., koje niječe postojanje istočnoga grijeha a za spasenje ne pretpostavlja milost. Joga ne poznaje milost oproštenja grijeha nego karmu treba odraditi svatko sam za sebe. Joga bi se mogla definirati i kao tehnika samoostvarenja ili samopobožanstvenjenja, monadička izolacija, bez ikakve otvorenosti prema bližnjemu. To je vidljivo i u konačnom ishodu joge. Dok kršćanstvo završava u ekstazi, ili iskoraku izvan sebe, prema drugome, vrhunac joge je enstazi, ostajanje unutar vlastitih psihičkih procesa.
Neki polaznici metoda tvrde da su vrlo učinkovite, da ih opuštaju i čine sretnijima, neki pak kažu da na jogu idu samo zbog tjelovježbe, što mislite o tome?
To je glavni argument s kojim istupaju praktikanti joge i istočnjačkih tehnika. Ni ja ga ne želim obezvređivati. Želim istaknuti da svaka religija ima terapijska svojstva. Vjernik bilo koje religije, bilo katolik, Židov ili musliman, ako punim plućima prakticira svoju vjeru, sigurno će osjetiti i psihosomatsko poboljšanje. Tko svoju vjeru ne prakticira naravno da će u nju biti razočaran. Isto vrijedi i za jogu koja kada se ne bi rigorozno prakticirala svaki dan, čak i po nekoliko puta, rezultati bi izostali. Puno je kršćana koji su nakon prelaska od joge na vlastitu vjeru te počeli pohađati svakodnevnu misu, moliti krunicu, čitati Bibliju i primjenjivati kršćansku meditaciju, ostali impresionirani jednako dobrim rezultatima na oslobođenju od stresa, uklanjanje anksioznosti i depresije, otkriću smisla života i sreće u svakodnevici. Ne treba plaćati tečajeve joge da bi se postiglo identične rezultate, nego treba otkriti blago vlastite vjere kojoj se često pristupa površno, pa su takvi i rezultati. Nije istina da joga, transcendentalna meditacija, i druge istočnjačke tehnike, vjerniku samo pomažu bolje živjeti vlastitu vjeru. One nisu nikakav «fitness duše» nego religiozne tehnike sa svrhom postizanja oslobođenja iz ciklusa reinkarnacije. Nema gurua koji bi podučavao samo asane (tjelovježbe) kao jogu. Asane redovito prati tehnika disanja i meditacija koja je bez mantre, kaže Svamiji, isto što i tijelo bez duše. Zahvaljujući jogi na Zapadu je porastao postotak kršćana koji su počeli vjerovati u reinkarnaciju. Pravom katoliku joga nije potrebna.
Što mislite zašto se u medijima ne čuje ništa protiv New agea?
Danas nije popularno govoriti i pisati protiv New agea jer je i odviše popularan i prožima sve strukture našega društva. A mediji žive od svoje publike pa joj nastoje podilaziti. Vježbati jogu danas je «in». Nisi «in» ako nemaš svoga gurua, svoju mantru, svoj horoskopski znak ili svoga vidovnjaka. Ako još ideš u Crkvu, živiš sakramentalno, živiš čistoću i bračnu vjernost, onda si zaostao i staromodan! To je logika ovoga svijeta. Ovaj razgovor sa mnom zapravo je dokaz da se u medijima ipak čuje nešto i protiv New agea.
Naruči knjigu