James Redfield

James Redfield (rođen 1950. godine) američki je newageovski pisac, scenarist i filmski producent, poznat po svome romanu Celestinsko proročanstvo (1993.) po kome je snimljen i istoimeni film (u Hrvatskoj je roman doživio dvadesetak izdanja). Kao mladić studirao je istočnjačku filozofiju, osobito taoizam i zen. Po struci je sociolog s magisterijem iz psihologije koji se dugo vremena bavio terapeutskim radom zlostavljanih adolescenata. Priklonio se newageovskom pokretu za razvoj ljudskih potencijala (Esalen), teorijama o intuiciji i psihičkim fenomenima, kao sredstvom pomoći žrtvama zlostavljanja. Godine 1989. napušta posao terapeuta i posvećuje se pisanju sinkretističkih romana gnostičkog sadržaja. Redfield prve (prave) kršćane smatra gnosticima: „Gnostici su, prisjetio sam se nekako, bili prvi kršćani koji su držali da sljedbenici jednoga Boga ne trebaju tek štovati Krista, već i nastojati oponašati ga u skladu s Duhom Svetim.“[1] Duh Sveti, na kojega se Redfield priziva, zapravo je energija kundalini, hinduistička pokretačka sila evolucije: „Riječ je o čistoj kreativnoj energiji, koja se smatra ni manje ni više nego pokretačkom snagom evolucije.“[2] Mediji smatraju da je roman Celestinsko proročanstvo jedan od najuspješnijih samostalno objavljenih knjiga svih vremena. Brzo se popeo na prvo mjesto „New York Timesa“ i kroz tri godine zadržao na njegovom vrhu. Do svibnja 2005. prodan je u više od dvadeset milijuna primjeraka i preveden na 34 jezika. Slična sudbina pratila je i ostale Redfieldove romane, svojevrsne nastavke ovog prvog: Deseti uvid (1996. godine), Tajna Shambhale. U potrazi za jedanaestim uvidom (1999. godine) i Dvanaesti uvid. Vrijeme odluke (2011. godine). U svojoj knjizi The Celestine Vision. Living the New Spiritual Awareness (1997.) Redfield otkriva pozadinu duhovnosti o kojoj piše u svojim romanima. Popularnost Redfieldovih romana otkriva još uvijek aktualnost gnoze koja se predstavlja kao jedino ispravno tumačenje Biblije:

„U tom trenutku ponovno sam gledao apele gnostika, koji su od crkve tražili da se više usredotoči na unutarnje, transformacijsko iskustvo, koristeći se Kristovim životom kao primjerom za ono što svatko od nas može postići. Promatrao sam kako crkva tone u Strah, a njezini vođe naslućuju gubitak nadzora, gradeći doktrine oko moćne crkvene hijerarhije, koja je od sebe stvorila posrednike koji širokim masama udjeljuju duh. S vremenom su svi tekstovi povezani s gnosticizmom proglašeni bogohulnima i izostavljeni iz Biblije.“[3]

Godine 2002. Redfieldu se pridružio Michael Murphy, suosnivač newageovskog centra Esalen za razvoj ljudskih potencijala (te redatelj Sylvia Timbers) u radu na zajedničkoj knjizi God and the Evolving Universe. The Next Step in Personal Evolution. James Redfield i Salle (njegova supruga), pored rečenoga, utemeljili su globalni molitveni projekt, te svaka dva tjedna održavaju vođenu molitvu i meditaciju. Ne treba odviše metaforički shvaćati riječi Redfieldovih romana jer, kao što je razvidno, on je pokrenuo molitvene zajednice na njihovoj filozofiji: „U svakom slučaju, naša su očekivanja molitva koja se iskazuje kao sila koja najčešće donosi svršetak kakav smo zamislili.“[4] Molitva je most između vidljivog i nevidljivog svijeta. „Kada se komunikacija između dviju dimenzija pojača, počet ćemo se češće susretati s dušama u Životu poslije života.“[5] Štoviše, otvoreno je pitanje i sam sadržaj Redfieldovih Uvida, je li samo fikcija ili, prema riječima jednog lika iz njegovog romana: „Sve informacije koje sam ti upravo prenio mogu dobiti od ovih duša.“[6] Osim molitvenih zajednica Redfield organizira i radionice za osobni razvoj. „Što više prihvaćate i primjenjujete Uvide, to ćete doživljavati intenzivniji razvoj.“[7] Na drugom mjestu još jasnije stoji: „Kako doživljavamo duhovni razvoj, počet ćemo stvarati svjesne skupine osoba sličnih sklonosti. Neki od vas to već čine organiziranjem vlastitih grupa za proučavanje Uvida.“[8] Radionice „Celestisno proročanstvo“ svojedobno su se održavale i po Hrvatskoj. Redfield je ilustrativan primjer kako je u New ageu malen korak između romana i kulta, ako razlika uopće i postoji. Redfield je u listopadu 1997. nagrađen medaljom Predsjednika talijanskog Senata na XXIII. Međunarodnoj konferenciji Pio Manzu u Riminiju (Italija). U proljeće 2000. godine, s drugim humanitarcima, primio je godišnju nagradu Međunarodnog „New Thought“ saveza (newageovske organizacije). U ožujku 2004. godine nagrađen je od strane „Wisdom Media Group” sa „World View Award“ zbog sudjelovanja u raspravi o naravi ljudske egzistencije te njegova doprinosa poboljšanju čovječanstva.

Celestinska proročanstva, točnije, „Nebeska proročanstva“, promiču paradigmu New agea na najvulgarniji način, bez imalo zadrške.[9] Gnostičkog su karaktera, sadrže svojevrsne Uvide, u prvom romanu njih devet, u drugom jedan, s mogućnošću nastavaka u nedogled (do danas ih je izašlo dvanaest. Teorija je da, kada se stvori „kritična masa“, onda će se pojaviti i novi Uvidi. Uvidi postoje u „Životu poslije života“ a netko ih zapisuje na zemlji tek kad čovječanstvo za njih bude spremno.

S jedne strane, Redfieldovi su romani rehabilitacija gnosticizma s druge, pak, može ih se promatrati i kao „znakove vremena“, prema riječima Drugog vatikanskoga Sabora, laički apel za dubljim smislom kršćanske poruke spasenja, da svim vjernicima učinimo dostupnim blago Svetoga pisma, ali i bogatu tradiciju kršćanskih puteva savršenstva, po sv. Ignaciju, sv. Ivanu od Križa, ili sv. Franji (sv. Bonaventura). Izazov kršćanstvu predstavlja što energetski rječnik sve više prodire u duhovne razgovore naših kršćana. Vrijedi Madingerovo upozorenje: „Tko danas kao kršćanin ne proučava riječi Božje bit će ponesen strujom poganskih misli“. Dakako, New age je poput plime koja nosi najprije one koji barku svoje vjere nisu usidrili na Isusu Kristu.