Joga

Joga ne služi postizanju zdravlja

Sve agresivnija medijska kampanja, koja jogu predstavlja kao puku gimnastiku, svojevrsni „fitnes“ duše, unosi veliku pomutnju i pomračuje pravu narav joge.

Mit o zdravlju i dugovječnosti

Kad se postavlja pitanje mogu li kršćani vježbati jogu, obično se podrazumijeva vježbanje joge s točno određenom svrhom: radi postizanja zdravlja. Zapadom se rasprostro mit da joga pomaže u očuvanju zdravlja i postizanju dugovječnosti. Mediji sve agresivnije jogu promoviraju kao fitness za dušu, gimnastiku za elegantno tijelo, učinkovitu tehniku relaksacije protiv stresa. I pojedini liječnici, nažalost, žrtve su medijske propagande, ako nisu i sami ideološki u nju upleteni, te svoje pacijente upućuju na jogu, transcendentalnu meditaciju i/ili reiki. Kruže brojni mitovi o legendarnim himalajskim joginima koji su doživjeli duboku starost, navodno i višestoljetnu, kako su čak prorekli i datum svoje smrti ali se spomenute priče, nažalost, ne mogu provjeriti. Ako je istina da joga pogoduje zdravlju i dugovječnosti, spomenute priče trebale bi biti istinite, jogini bi uistinu trebali biti najzdraviji i najdugovječniji ljudi. Činjenice kojima raspolažemo, međutim, ne idu u prilog pretpostavkama. Provjerljivi primjeri pokazuju da su i jogini podložni raznim bolestima, potrebni liječnika, a smrt se nije odviše obazirala ni na njihove prognoze o dužini života, čak i kada su oni bili „bogovi“ na zemlji.

Činjenice govore

Sai Baba (1926.-2011.) je, na primjer, prorekao da će umrijeti u 96. godini života, a umro je u 85., i to nakon teške bolesti uslijed koje su se liječnici tri tjedna borili za njegov život koji je ovisio o aparatima. Sljedbenici su ga smatrali utjelovljenim bogom (avatarom) s nadnaravnim sposobnostima koje su obuhvaćale iscjeljivanje teških bolesti čak i u terminalnoj fazi. Najslavniji guru 19. stoljeća Sri Ramakrishna (1838.-1886.) preminuo je od raka u pedesetoj godini života. Popularni Meher Baba (1894.-1969.) prosvjetljenje (samadhi) doživio je još u djetinjstvu kad ga je poljubila žena-mistik. Posljednjih trideset godina života nije ništa govorio. Najavio je da će, neposredno prije fizičke smrti, reći nešto sudbonosno za našu civilizaciju. Umro je šutke – ne rekavši ništa. Bhagavan Sri Ramana Maharishi (1879.-1950.) umro je od sarkoma, osobito teškog oblika raka. Slavni indijski pandit Swami Vivekananda (1863.-1903.), koji je prvi učenja joge donio u Ameriku, umro je u 39. godini, iako je već zarana doživio prosvjetljenje (samadhi). Bolesti su pogađale i najrevnije praktikante joge i transcendentalne meditacije. Tako je bliska suradnica Osho Rajneesha (1931.-1990.), Engleskinja Christine Woolf (1949.-1989.), poznata kao Ma Yoga Vivek, počinila samoubojstvo u nastupu depresije. Jedan od bliskih suradnika Maharishi M. Yogija (1917?.-2007.), utemeljitelja transcendentalne meditacije, koja obećava “savršeno zdravlje i sreću”, umro je od raka pluća u 58. godini; šezdesetpetogodišnja zagrebačka meditantica umrla je od raka crijeva; tridesetšestogodišnji politolog iz Zagreba umro je od mikrocelularnog karcinoma pluća. Navedeni slučajevi, preuzeti iz pera D. Plečka, bjelodano pokazuju da vježbanje joge nije garancija niti „savršenog zdravlja“ niti „dugovječnosti“. Joga nije nastala iz brižnosti za fizičko zdravlje i dugovječnost što, uostalom, i nije u naravi hinduističke filozofije, nego je joga nastala kao tehnika samospasenja u hinduizmu.

Inverzija joge

Eksploatirati jogu u svrhu postizanja zdravlja znači njezinu devalvaciju, profanizaciju, i desakralizaciju, koju neće prihvatiti niti jedan autentični indijski guru. Zapadnjački fenomen vježbanja joge u svrhu postizanja zdravlja Artur Avalon osuđuje kao njezino prostituiranje na Zapadu. Joga nije nastala kao sredstvo za postizanje zdravlja. Štoviše, izuzev ayurvede, nigdje se u svetim hinduističkim knjigama o zdravlju niti ne govori. Naime, bolest je promatrana kao posljedica loše karme, i kao takvu karmu treba prihvatiti i odraditi, inače će uslijediti nova inkarnacija i nastavak patnje. Hindus vježba jogu ne zato da bi postigao zdravlje, nego da bi se spasio iz ciklusa uvijek novih utjelovljenja (samsare).

Apologija joge

Joga se u Indiji ne uči kroz vikend tečajeve, niti se vježba samo povremeno, kroz tjedan, mjesec, ili godinu, kao relaksacija ili sredstvo uklanjanja stresa. Joga se u Indiji vježba kroz čitav život, štoviše, prema hinduističkom vjerovanju u reinkarnaciju, i više života, uvijek s istom svrhom, kako bi se izbavilo iz ciklusa reinkarnacije (kotača samsare). Joga je sveta hinduistička tehnika za postizanje spasenja u hinduizmu, i nema nikakve veze s postizanjem zdravlja.

Amerikanizirana joga

Korištenje joge u svrhu postizanja zdravlja predstavlja amerikanizirani derivat koji pogoduje zapadnjačkoj kulturi zdravizma, opće rasprostranjenom utilitarističkom i hedonističkom mentalitetu, prema kojemu nešto vrijedi ukoliko je korisno ili pruža užitak. U tom smislu velika je potražnja za terapijskim i iscjeliteljskim elementima u različitim religijama, dok su njihovi moralni i dogmatski sadržaji izvan percepcije. Zato se, sustavno i uporno, u jogi prešućuju religijski elementi, čak pribjegava i otvorenim lažima, da se čak ni u Patanjalijevim Joga-sutrama, „Svetom pismu“ jogina, nigdje ne spominje ime niti jednog boga, iako je istina baš suprotna, naime, i u njima se spominje bog Isvara, kao bog jogina.

Jogiziranje Zapada

Da su kršćanski misionari, kojom srećom, uspjeli „kristijanizirati“ jogu u Indiji, danas bismo imali kršćansku Indiju. Kršćanske misije u Indije, nažalost, doživjele su neuspjeh. Štoviše, pohod papa Pavla VI. Indiji 1964. godine prouzročio je, od strane Indijaca, osnivanje međunarodne hinduističke organizacije „Vishwa Hindu Parishad“ (skraćeno VHP, osnovane 29. kolovoza 1964. godine u Indiji) koja svoje centre ima po cijelom svijetu sa svrhom „jogiziranja“ Zapada. Gurui koji stižu u kršćanske zemlje, svoju misijsku formaciju prošli su kroz neki od njezinih centara, dobro su upućeni u kršćansku terminologiju, što je razvidno iz njihovih govora i knjiga, a Bibliju reinterpretiraju na hinduistički način.

Zaključak

Joga je, u izvornom svome značenju, sveta hinduistička tehnika samospasenja. Ono što se širi Zapadom pod imenom joge jest njezin amerikanizirani derivat koji jednu religijsku tehniku želi podčiniti služenju zdravlju. Izloženi primjeri bolesnih gurua pobijaju mit o ljekovitosti i dugovječnosti joge. Štoviše, vježbanje joge može biti i opasno, čak i pogubno, ako se pojedinac usmjeri prema okultnoj strani joge, kroz buđenje zloglasne sile kundalini i, s njome povezano, otvaranje čakri. Ako joga, kao što smo pokazali, nije korisna za postizanje zdravlja, još opreznije joj treba pristupati s međureligijskog stajališta, imajući u vidu da u središtu kršćanstva ne stoji nikakva tehnika nego – djelotvorna ljubav.