Polazište organizatora ovoga Simpozija bila je svijest o neprocjenjivoj vrijednosti zdravlja kao Božjega dara, o kojemu smo dužni skrbiti kao 0 “povjerenu talentu” (usp. Mt 25,14-30), ali zdravlja u najširemu smislu te riječi, integralnoga (holističkog) zdravlja, koje obuhvaća “duh, dušu i tijelo” (usp. 1 Sol 5,23), ne zaboravljajući pritom da je čovjekov život najveća vrijednost na zemlji, ali ne i apsolutna. Čovjekov ovozemaljski život jest stvarnost u službi onostranosti i kao takav, kroz prizmu vjere, punu afirmaciju može postići istom u onostranosti, u protivnomu će strah od smrti paralizirati njegov prirodni tijek. Utopija je očekivati od medicine da doskoči smrti i osigura vječni život u ovostranosti. U očuvanje zdravlja i liječenje od bolesti uložena su (a i dalje se ne prestaju ulagati) golema sredstva i napori generacija najvećih umova čovječanstva, što je plemenito i divljenja vrijedno djelo, zahvaljujući kojemu je dob ljudskoga života produljena, a kvaliteta života podignuta. Nemoguće je, međutim, previdjeti “trgovinu zdravljem” koja se poput bršljana obavija oko zdrava stabla razborite skrbi za zdrav, dug i kvalitetan život.