Promocija enciklopedijskog priručnika NEW AGE I KRŠĆANSTVO
autora dr. sc. Josipa Blaževića, franjevca konventualca
(Nadbiskupijski pastoralni institut, Kaptol 29A, Zagreb, 14. siječanj 2014.)
Dr. sc. Anto Barišić, KBF-Zagreb
Ako bismo htjeli najkraće i najsažetije reći kakva je kristologija ovog planetarno popularnog pokreta zvanog New age, onda odmah treba istaknuti i konstatirati: kristologija New Age-a je heretička, krivovjerna, tj. heterodoksna. Zato što je Isus, kako autor jasno pokazuje, definiran kao neki guru, Isusova smrt nema soteriološko značenje, Isusovo uskrsnuće od mrtvih nije prihvaćeno kao povijesnii i fizički događaj, kao njegova pobjeda nad grijehom, smrću i Sotonom, ne očekuju Kristov ponovni fizički dolazak. To je autor dobro prikazao u jednom dijelu ovog vrijednog priručnika [str. 167 – 180] kad je govorio o newageovskoj kristologiji. Prema tome, kristologija New Agea nema nikakve veze s naukom Crkve i da je kao takva za kršćane apsolutno neprihvatljiva. Božja objava koja je u Kristu, Bogočovjeku, došla do svoga vrhunca u New age je srozana i reducirana na puko spiritualističko učenje o Isusu i Kristu koji u takvom nauku nema nikakve veze s Isusom Kristom kakvog poznajemo u Bibliji i crkvenoj predaji. Krist u New Ageu nije onaj koji oduzima grijehe svijeta, koji trpi zbog grijeha, nije Jaganjac, Sin Božji. To ni ne treba čuditi budući da New Age smatra da je grijeh samo greška u percepciji, u spoznaji koja nas navodi da vidimo zlo, a u stvari, postoji samo dobro, samo nevinost. Isus je u New Ageu prvenstveno učitelj mudrosti koji druge inicira na takav put. Prema kristološkom nauku New agea, dakle, Isus i Krist su dvije različite osobe. Tako New age briše sa svoje kristološke mape kršćansku dogmu definiranu na prvom ekumenskom saboru u Niceji iz 325. godine da je utjelovljeni Sin Božji istobitan Ocu, ali i dogmu s četvrtog ekumenskog sabora održanog u Kalcedonu 451. godine koji je definirao da je Isus Krist i pravi Bog i pravi čovjek. Istobitan Bogu po božanstvu, ali istobitan i ljudima po čovještvu. Temeljni kršćanski nauk o Isusu Kristu u New Ageu je pretvoren u redukcionistički nauk o Isusu i Kristu kao dvjema različitim osobama. Tumačenje povijesne osobe Isusa i kozmičkog Krista koji predstavlja božansku iskru prepušteno je proizvoljnosti i novim interpretacijama pojedinih spiritističkih učitelja u New Ageu. Koliko je takvih učitelja toliko je onda i kristologija. S pravom se, kako to i autor pokazuje, može i mora govoriti o alternativnim, da ne kažemo šarolikim i raznolikim kristologijama. U nizu takvih različitih heretičkih kristologija pronalazimo i različit govor o Kristu: eterički, apokaliptički Krist, Krist iscjelitelj, legendarni Krist i tako dalje. Tako u New Ageu relativizam uz ezoteriju postaje glavno interpretativno mjerilo za tumačenja svega: kozmosa, čovjeka i božanstva. Gotovo bismo mogli reći da je relativizam zapravo jedna od dogmi u New Age koji se onda neizbježno odražava i na kristologiju.
Nadahnuće i izvori za kristologiju New Agea? Iako sâm naziv ovog današnjeg duhovnjačkog fenomena daje sugerirati kao da se radi o nekom novom dobu, nekom novom vremenu, epohi, što u prijevodi i znači New Age, s obzirom na kristologiju u New Ageu zapravo nemamo ništa novo što već prije nije bilo. New Age posuđuje, prerađuje i ponavlja antikne heterodoksne, heretičke kristološke misli kakve pronalazimo u kristologiji heterodoksnog judeo-kršćanstva iz kraja 1. i početka 2. stoljeća. New Age jednako tako preuzima i vrlo raširene i popularne misli iz kristologije religioznog sinkretističkog fenomena zvanog gnosticizam iz drugog stoljeća. Mnogi suvremeni autori, među kojima je i kolega Blažević, smatraju da je današnji New Age zapravo suvremeni oblik i izraz antičke gnoze. Zajedničko je i heterodoksnom judeo-kršćanstvu i gnosticizmu da Krist nije bio Mesija, Sin Božji, pa prema tome nije mogao biti ni Spasitelj. U najboljem slučaju je bio učitelj mudrosti i najizvrsniji prorok. Sinovi i kćeri epohe Novog doba, tj. ere Vodenjaka, newageovci slijede zapravo antiknu gnosticiziranu kristologiju koju je Crkva već odmah na početku odbacila i osudila kao heretičku. I stara gnoza je naučavala auto-spasenje čovjeka preko spoznaje koja je imala spasonosnu ulogu za pneumatika, duhovnjaka. Ali za razliku od gnostika, prema kojima je ta spasonosna spoznaja bila ograničena samo na nekolicinu, u New Ageu auto-spasenje je omogućeno svakome tko prizna dobrotu Boga i svemira. U ovoj teoriji otkupljenja New Age pronalazi elemente i u mislima britanskog kršćanskog monaha Pelagija iz 4. i 5. stoljeća koji je naučavao da se svaki čovjek spašava pomoću svoje volje, ako to želi. Dakle, u New Ageu čovjek se spašava snagom vlastite volje i vlastitog znanja, promjenom svijesti i uzdizanja iste na višu globalnu razinu. New Age je tako u svojoj željenoj i proklamiranoj „novosti“ na svim područjima života neizbježno ovisan o „starosti“, s obzirom na kršćanstvo, krivovjernih učenja o Kristu, koja je Crkva, kako rekoh, već odmah na početku zabacila. Međutim, ta krivovjerna učenja nisu izumrla nego su se kroz kasniju povijest do dana današnjega uvijek pojavljivala u ruhu koje se danas želi prikazati kao novo doba, a zapravo je idejno i misaono veoma staro. Postoje i neke razlike između antikne i suvremene, nove, neognoze New Agea na što autor također ukazuje na što ćete više moći obratiti pažnju dok sami budete proučavali i istraživali ovaj vrijedni priručnik.
Mišljenja sam da je enciklopedijski priručnik New age i kršćanstvo uspjelo ostvarenje autorove prvotne zamisli i želje da čitateljima [osobito kršćanima] pridonese učvršćenju vlastitog identiteta te da istovremeno bude i autorov skromni doprinos u Godini vjere kao putokaz suvremenim duhovnim nomadima u potrazi za smislom života. Objavljivanjem ovog priručnika bit će popunjena dosadašnja praznina koju su osjećali osobito oni koji se bave proučavanjem religijâ i suvremenih religioznih pokretâ, ali i svih onih koji se iz različitih pobuda zanimaju i žele baviti tematikom koju ovaj priručnik znanstveno obrađuje. Zato je njegovo objavljivanje dobrodošla i dragocjena pomoć svima čiji se znanstveni interes kreće unutar spomenutih područja. Siguran sam da ovaj priručnik pogađa i odgovora potrebama i željama i mnogih drugih koji se New ageom i kršćanstvom bave više rekreativno i informativno. I u jednom i u drugom slučaju priručnik će biti korisno i nezaobilazno pomagalo na hrvatskom jeziku svim profilima istraživača.
Naruči knjigu