MONTE VERITÀ

Najstarija utopistička zajednica New agea čiji su idejni začetnici bili Nizozemac Henri Oedenkoven, Ida Hofmann (učiteljica klavira u Crnoj Gori), Karl Gräser (austrijski vojni časnik), njegov brat Gustav, Lotte Hattemer (iz Berlina) i drugi koji su krenuli u potragu za mirnim nudističkim kampom u prirodi.[1] Bila im je namjera živjeti zdravije i prirodnije. Za tu svrhu Henri Oedenkoven i Ida Hofmann kupili su brdo u Asconi (Švcarska). Ime Henri Oedenkovena postalo je tako sinonim za Monte Verità. Za stanovništvo Ascone on je bio njezin utemeljitelj, mozak nudizma, svega dobra i zla što se događalo u Monte Verità.[2] Vegetarijanizam, vegetarijanski brakovi, sanatoriji i nudizam, osobita su karakteristika ovog prvog središta New agea.[3] Analogno starozavjetnom brdu Sinaju, na kojemu je Mojsije primio Deset Božjih zapovijedi, na Monte Verità(Gori Istine), u Švicarskom gradu Asconi, izniklo je prvo i najstarije europsko New age sjedište („svetište“), u obliku laičkog manastira, nalik nekoj vrsti duhovnog laboratorija, u kojemu su se počeli primjenjivati alternativni stilovi života. Dokument pod naslovom„Fraternitas“, o podizanju zdanja na Gori Istine, čiju su izgradnju teozofi poduprli s 50.000 franaka, objavilo je 1894. godine Londonsko teozofsko nakladničko društvo (Theosophical Publishing Society) u knjizi Theosophy and Practical Occultism.[4] Od svoga osnutka Monte Verità je bila stjecište europskih i američkih predstavnika protukulture na svim područjima, preko politike i psihologije do umjetnosti i ekologije.Kada se 1904. godine u Asconu preselio anarhistički liječnik Rafael Friedberg za sobom je povukao mnoga zvučna imena koja ćemo kasnije spomenuti. Od 1933. godine Monte Verità postaje domaćin godišnjih konferencija “eranos” (grčki ἔρανος, što znači „gozba“, ali gozba koju su latini nazivali “coena collaticia”, na koju bi svatko nešto donio) na kojima su se okupljali istaknuti prvaci New agea. Iz objavljenih godišnjaka razvidna je nakana da se stvori jedna globalna svjetska religija.[5] S konferencijama („eranos“) je započela 1933. godine Olga Fröbe-Kapteyn (1881.-1926.) na poticaj Rudolfa Otto (stručnjaka za povijest religija pri Sveučilištu Marburg). Olga Fröbe-Kapteyn je s godišnjim konferencijama započela u svojoj „Casa Gabriella“ što joj je dopuštalo da okupi, u neku vrstu „škole za duhovne tragače“, najveće stručnjake svoga vremena za istočne i zapadne religije. Obdarena snažnom voljom uspjela je dobiti Carla Gustava Junga i Martina Bubera (koje je susrela 1924. u zajednici Monte Verità za vrijeme jednog seminara, na kojemu su zajedno s njima sudjelovali pjesnik Ludwig Derleth, glumac Emil Jannings, Chaim Weizmann, Thomas Mann), uključiti svoju prijateljicu Alice Bailey te, malo po malo, druge stručnjake, teozofe i članove europskog plemstva.[6] Od 1949. pa do kraja 1978. ulogu animatora preuzeo je Henry Corbin, koji je konferencijsko sjedište premjestio u jednu lijepu vilu u Asconi. Tamo su se nastavile konferencije-gozbe, usmjerene „studiju arhetipskih slika i sila u njihovom odnosu spram individue“, te općenito istraživanje čovjekovih unutarnjih svjetova, vođenih prema znanstvenim metodologijama svakoga od sudionika. Sve do 1988. godine konferencije („eranos“) – godišnji susreti od samog početka međunarodni i multidisciplinarni a čiji su radovi bili objavljivani u „Eranos Jahrbuch“ – sudjelovali su intelektualci posvećeni različitim disciplinama (komparativnim religijama, sinologiji, islamistici, egiptologiji, indologiji, kemiji, biologiji, astronomiji, komparativnoj mitologiji, misticizmu, zen buddhizmu, književnosti, filozofiji, političkim znanostima, psihologiji), ali su svi međusobno dijelili istraživačke aktivnosti i isti kulturalni interdisciplinarni pravac koji je, u smislu New agea, bio duhovan. Među rečenima bili su (poredani abecednim redom imena):

Adolf Portmann (voditelj “Eranos konferencija” nakon smrti Fröbe-Kapteyn)

Arnold Ehret

Carl Gustav Jung,

Carlo Mense

Else Lasker-Schüler

Erich Maria Remarque

Erich Mühsam

Erich Neumann,

Erik Hornung

Ernst Toller

Ernesto Buonaiuti

Erwin Rousselle,

Gerardus van der Leeuw

Gershom Scholem,

Gilbert Durand

Gilles Quispel,

Giuseppe Tucci

Gustav Stresemann

Hans Leisegang,

Hellmuth Wilhelm,

Henri-Charles Puech,

Heinrich Zimmer (indolog)

Herman Hesse

Hugo Ball

James Hillman

Karl Löwith,

Karl Wilhelm Diefenbach

Károly Kerényi,

Louis Massignon,

Marie-Louise von Franz,

Martin Buber,

Max Picard

Max Weber

Mircea Eliade,

Otto Gross

Paul Klee

Paul Tillich,

Raffaele Pettazzoni

René Huyghe,

Robert Charles Zaehner

Rudolf Laban

Rudolf Otto

Stefan George

Tilo Schabert

Walter Segal

Od 1913. do 1918. Rudolf Laban je vodio svoju “Školu umjetnosti” na Monte Verità, a 1917. Theodor Reuss, meštar „Ordo Templi Orientis“ organizirao je tamo konferenciju koja je pokrivala mnoge teme, uključujući i društvo bez nacionalizma, ženska prava, mistično Slobodno zidarstvo, ples kao umjetnost, obrede i religije.

Manastir Gora Istine u Anconi danas je tek jedna od New age turističkih atrakcija pretvorenih u muzej. Nasuprot prevladavajućem mnijenju da je New age američki derivat, Monte Verità je nijemi svjedok da se New age začeo na europskom tlu.