Pojam »poganstvo« odnosi se na antičke, plemenske kulture koje su postojale prije kršćanstva, od kojih je većina izumrla. Sam pojam potječe od latinske imenice pāgus, što znači »selo«, »zemljište« ili »poljsko naselje«, i imenice pāgānus koja znači »seljak«. Pogani su bili ljudi koji su živjeli na selima do kojih poruka evanđelja nije dopirala. Bili su tijesno povezani s prirodom, bavili se zemljoradnjom i lovom, pratili Zemljine mijene, ritmove i cikluse prirode, o kojima je ovisio njihov urod i egzistencija. Nasuprot poganstvu, kao »seoskoj religiji« koja je divinizirala prirodu, kršćanstvo će od svojih početaka do danas, za pogane, ostati pojam »građanske religije« (jer su se prva kršćanska misionarska žarišta nalazila u urbanim središtima), koja je, prema njima, desakralizirala svemir, oduzela mu dušu, kontaminirala praiskonsku nevinost prirode, nametnula judeokršćanski patrijarhat (židovsko-kršćansku sliku borbenog Boga kao strogog suca) s opterećujućim pojmom grijeha te potisnula poganski matrijarhat i štovanje boginje kojoj oni danas žele obnoviti kult povratkom prirodi i njezinim ciklusima. „Vještičarstvo je, u stvari, najstarija religija na svijetu. (…). Korijeni vještičarstva leže u drevnom matrijarhalnom sistemu obožavanja boginje. To je religija prirode, u kojoj je primarno božanstvo žensko (suština ženstvenosti, majka Zemlja, velika majka i sl.)“ (Gwydion). Nisu sve poganske tradicije strogo matrijarhalne: „Neke tradicije njeguju mnogo obreda, dok druge više vole jednostavnost. Neke su keltskog porijekla, a neke su saksonskog, škotskog, irskog, talijanskog ili velikog broja drugih naslijeđa. Neke su sklone matrijarhatu, druge patrijarhatu, dok druge traže ravnotežu. Neke više vole grupno štovanje (skup), dok su neke za samostalno štovanje“ (R. Buckland).
« Natrag na pojmovnik
Naruči knjigu