Zagreb, 13. studenoga 2008. godine
PREDSTAVLJANJE KNJIGE:
Josip Blažević, Sve što katolik treba znati o reikiju. Veritas, Zagreb, 2008.
dr. med. Ivan Čelić, psihijatar
Tajnik Hrvatskog katoličkog liječničkog društva
Večeras smo se okupili na predstavljanju knjižice, a ja bih rekao priručnika „Sve što katolik treba znati o reikiju“ autora dr.sc. fra Josipa Blaževića, svećenika za kojeg mogu neskromno reći da spada u ponajbolje poznavatelje materije New agea i svega onoga što proizlazi iz te poganske religije.
Kao liječnik-psihijatar koji se bavi područjem ljudske duše vrlo često se susrećem s osobama koje imaju nadnaravna iskustva: neki od njih su evidentno psihotični, pa u kontekstu toga razgovaraju s Bogom, svecima i te pacijente moramo hospitalizirati zbog patoloških sadržaja koje oni produciraju. Ona druga, problematičnija skupina, ima nadnaravna iskustva ali nije psihotična, odnosno ne bi se mogla svrstati u kategoriju ozbiljnog psihičkog poremećaja. Kako se odnositi prema tim fenomenima?
Jučer mi priča jedna pacijentica kako daje tretmane djeci s poremećajima u ponašanju, kako postiže izvanredne rezultate, ljudi ju zovu. Povjerila mi se kako je vidjela maloga Petra (ime sam namjerno izmijenio) u prekrasnoj plavo-ljubičastoj auri. Priznaje kako joj je moralni problem naplatiti te svoje tretmane za djecu, ali mora od nečega živjeti. Dalje mi priča kako neka Kineskinja u Westinu naplaćuje 1000 kn po tretmanu, to je preskupo, pa je ona odlučila da to bude 300-400 kn. Ako ne bude naplaćivala, ljudi neće imati povjerenja u nju. Znači: Koliko platiš, toliko dobiješ! Koje li božanstvene energije! I recite vi meni da to ima veze s kršćanstvom, i da je to spojivo s našim Spasiteljem koji je samog sebe dao na Križu da bismo baštinili život vječni?
Iako se suvremena psihijatrijska znanost sve više bazira na istraživanjima temeljenim na dokazima, iako se svakim danom pokušava što je moguće više objektivizirati, i dalje ostaje prikladan medij za mnoge nadriliječnike koji će tajanstvenim tehnikama moći ‘uroniti u ranjenu dušu’ i naći joj lijeka. Ako u tu čitavu priču unesete i magičnu riječ ‘Stres’ te kako ga otkloniti, onda ste na pravom putu da postanete šaman koji vas s nekoliko seansi rješava svih mogućih problema. Nažalost, i u mojoj bolnici radi jedan psihijatar koji svoje pacijente liječi ‘reikijem’, koji seanse održava u bolničkim prostorijama, liječi kristalima, simbolima i na daljinu, a odgovorni šute!
Časopis „Pro Mente Croatica“ u kojem pišu uvažena psihijatrijska imena, govoreći o nadvladavanju stresa, nudi paletu tehnika opuštanja koje se mogu odabrati sukladno vašim mogućnostima, temperamentu i osobnosti. Pa između ostalog navode: jogu, aromaterapiju, ljekovite kupke, akupunkturu, refleksoterapiju, Shen-chi, Tai-chi, Qi-qong i Reiki. Za Reiki navode (citiram): “Tehnika izazivanja smirenja i blagosti, a temelji se na polaganju ruku. Može se izvoditi tako da i sami stavljate svoje ruke na pojedine dijelove tijela. Osjetit ćete ugodnu toplinu koja ima umirujući učinak, a stvaranjem pozitivnih mentalnih slika o energetskom obnavljanju vašega tijela, učinak se pojačava.” Moram reći da je ovo za časopis koji se bavi psihološkom medicinom i primijenjenom psihologijom, iako je namijenjen širokoj populaciji, vrlo neprimjereno i neozbiljno. I dopustite mi da s Vama podijelim nelagodu kad na popisu vidim da taj časopis, koji u svom prvom, tematskom dijelu ima kvalitetnih i stručnih članaka, navodi i stalne suradnike svećenike.
Što je Reiki? Japanska riječ Reiki prevodi se često kao svemirska ili sveobuhvatna energija, sastavljena od dva korijena, rei i ki. Ki označava energiju i odgovara kineskom qi koji se nalazi u nazivu drugih orijentalnih tehnika kao što je shen qi. Reiki se temelji na istoj okultnoj “univerzalnoj životnoj energiji” kao i refleksologija, akupunktura, itd. To je zapravo jedan korak prije nevjerojatne prakse “iscjeljivanja” koja uključuje “anđele” koji rabe “energiju” koja će ljude učiniti takvima da misle da su “izliječeni”.
Sljedbenici Reikija tvrde kako je to učinkoviti način holističke terapije koja se služi prenošenjem vitalne energije (Reikia) s čovjeka na čovjeka. S druge strane je vrijedni put duhovnog razvitka osobe i mistični put prema svjetlosti.
Zastanimo malo na tom terapijskom vidu. Prema Reikiju u osnovi cijelog svemira i čovjeka nalazi se energija. U ljudskom tijelu energija mora slobodno teći, a kad nije tako javlja se bolest. Poremećaj u opskrbi tijela s vitalnom energijom neophodnom za život nastaje kada oslabimo ili blokiramo protok energije kroz naše energetske centre, a time i kroz cijeli organizam. Svaka povreda na fizičkom, emocionalnom ili mentalnom nivou, stvara ožiljak. Ožiljak je barijera koja sprječava slobodan protok energije. Ovdje vidimo primjer ‘kanaliziranja’, toliko prisutnog i u drugim New-age tehnikama.
Da bi stvar funkcionirala, treba joj dodati znanstvenu konotaciju. Pa se govori o udruženosti elektromagnetskih polja s tom “univerzalnom životnom energijom”. No, problem je što reikisti tvrde da je Reiki ne-fizikalna energija. Ako je ne-fizikalna, onda nije ni električna niti magnetska. Stoga, Reiki nema ništa s elektromagnetskim poljima koja proizvode ljudska tijela (i na kojima se temelje suvremene medicinske tehnike kao magnetska rezonancija) i uvjeravanja o povezanosti jednostavno nisu intelektualno korektna. Nadalje, elektromagnetska energija udružena s ljudskim tijelom je energija svojstvena tom tijelu i nema nikakve veze s bilo kakvom „univerzalnom životnom energijom“.
Četiri su vida „liječenja“ reikijem: Često se ozdravljenje uz pomoć Reikija smatra samoozdravljenjem, no ta teorija nije jednoznačna.
Prvo bi to mogla biti terapija tijekom koje terapeut svoju energiju prenosi na klijenta. Zbog toga si trlja ruke sve dok ne osjeti obamrlost ili svrbež kože. Te bi senzacije trebale biti znak tijeka energije koja bi se mogla prenijeti na pacijenta. Treba naglasiti da se terapija sastoji baš od prenošenja energije: čak ako nekad terapeut dodiruje ili masira dijelove tijela pacijenta, to nije terapeutsko djelovanje, nego samo način prenošenja Reikija.
Drugi vid “liječenja” Reikijem jest učinak inicijacije s pretpostavljenim otvaranjem kanala, čime se otvaraju prepreke tijeku energije i time uklanjaju i mogući uzroci bolesti.
Treći je vid odgoj osobe. Četvrti je vid pozitivni učinak napretka u mističnom životu na zdravlje. Samo je treći vid „neutralan” s obzirom na ideologiju i religiju.
Osnovno je pitanje je li Reiki oblik liječenja ubikvitaran za sve, ili je takvo liječenje dio religijskog svjetonazora istočnjačkog podrijetla, nespojivog s kršćanskom vjerom. I to vrijedi i za jogu i druge orijentalne tehnike. Francuski istraživač religioznih znanosti Dericquebourg predložio je naziv “Religija izlječenja” (23) za terapije kod kojih je ozdravljenje ovisno o promjeni vlastite religioznosti, te je zbog toga ozdravljenje paralelno s obraćenjem.
Onaj tko se podvrgne liječenju Reikijem mora biti svjestan da se terapija osniva na posebnim konceptima podrijetla bolesti, apsolutno nespojivim sa tradicijom zapadne, konvencionalne medicine, pa tako neka bolest može biti karmičkog podrijetla, odnosno ovisi o lošem ponašanju u prethodnom životu, što naravno dovodi do vjerovanja u reinkarnaciju. Liječenje se sastoji u prolasku životne energije na često magični način koji je neprihvatljiv sa znanstvenog aspekta. Često se koriste “ljekovite supstance” i amuleti nastali za magičnih rituala. Nekad se upotrebljava masaža, no i u tom slučaju ne liječi se masažom jer pozitivni učinak ovisi o prolasku energije Reiki, što je moguće i u liječenju na daljinu.
Jako je problematičan razvoj osobnosti u tom kontekstu. Ako je sve energija, onda su i Ja, osobnost i svijest samo iluzije koje sprečavaju shvaćanje jedinstva svih bića. Tako se dolazi do srži tog sistema, njegovog “božanskog cilja na zemlji” (23), do mistike koja je nepomirljiva s našom zapadnom filozofskom i religioznom tradicijom.
Reiki je proizašao iz mističnog prosvjetljenja, njegov je cilj prvenstveno proširenje svijesti, što majstori Reikija nazivaju svijest Bude. Vjerovanje u religijske sustave kojima pripada Reiki može dovesti do zanemarivanja prijeko potrebnih medicinskih intervencija, a poigravanja s duhovnom dimenzijom čovjeka mogu dovesti do teških psihičkih smetnji, o čemu svjedoče brojna svjedočanstva osoba koje su bile podlegle okultnim praksama.
U kontekstu ove knjige koja sistematično daje presjek kroz temeljne odrednice reikija treba jasno naglasiti da je reiki oprečan kršćanstvu, te da kršćani koji prakticiraju ovu tehniku mogu imati tjelesne, duševne i duhovne posljedice.
dr.sc. mons. Valentin Pozaić,
pomoćni biskup zagrebački
Uz mnoge vrijedne informacije i pouke, posebno one duhovne, ova knjiga donosi i pouku kako se izbaviti iz zla reikija, ako je tko tamo upao. Tako je na stranicama 63-64 tiskano odobrenje za objavljivanje ove knjige i u njoj sadržane molitve. Dodan je i važan vidik vezan uz sakrament pomirenja, kroz koji se vraćaju u Crkvu oni koji su upali u zabludu.
Tamo stoji: ‘Imprimatur za tiskanje niže predložene molitve otklinjanja izdao je Nadbiskupski duhovni stol u Zagrebu, 24. rujna 2008. (br. 2553/2008.) s napomenom svećenicima, kako slijedi:
“Budući da je osoba koja prođe inicijaciju u reiki otpala od katoličke vjere i time upala u izopćenje, valja podsjetiti da svećenici za odrješenje od cenzure izopćenja moraju zatražiti ovlast od ordinarijata kako bi takve osobe mogli odriješiti od cenzure (vidi: Red Pokore, KS, Zagreb 1975., str. 193; Službeni vjesnik Zagrebačke nadbiskupije, br. 1/1991., str. 12; br. 2/1993., str. 61).”
Svaki svećenik ima obrednik ‘Red pokore’ i svaki župnik i svaka crkvena ustanova prima Službeni vjesnik Zagrebačke nadbiskupije, – svaka biskupija ima svoj službeni vjesnik, i dotične su im upute poznate i lako dostupne.
Što se time htjelo reći za vjerničko svjedočenje i ispovijedanje svete vjere?
Pojam ‘Izopćenje’ poznat je široj javnosti – uglavnom u svom negativnom prizvuku: nešto kao kazna, neki progon, mjere Crkve protiv – obično se svjesno-nesvjesno, istinski-lažno kaže: protiv dobrih ljudi. Izjava o izopćenju, ili javni proglas izopćenja, u biti, u duši onoga na koga se odnosi, sa sobom ne donosi ništa novo, već samo daje na znanje zajednici vjere, Crkvi, svim članovima, u kojem se stanju nalazi neka osoba ili skupina osoba, po vlastitoj odluci i zbog vlastitih postupaka.
Polazeći od temeljnih ljudskih prava, svaki pojedinac ima pravo, i dužnost, znati koji je njegov status u određenoj zajednici. Polazeći od istih prava, i dužnosti, i svaka zajednica, članovi dotične zajednice, ima pravo znati tko jest član zajednice – sa svim pravima, i obvezama, a tko nije, i koje su obveze-dužnosti zajednice i pojedinih članova zajednice prema dotičnome članu zajednice – sadašnjem ili bivšem.
Riječ anatema – izopćenje, isključenje iz zajednice vjere, označuje stanje protuslovlja, suprotnosti i nepomirljivosti sa istinom vjere i morala u zajedništvu Crkve. Pojedinac koji uporno i osorno odbija izmirenje, stavlja se u stanje o kojem govori Isus u Evanđelju:
‘Pogriješi li tvoj brat, idi i pokaraj ga nasamo. Ako te posluša, stekao si brata. Ne posluša li te, uzmi sa sobom još jednoga ili dvojicu, neka na iskazu dvojice ili trojice svjedoka počiva svaka tvrdnja. Ako ni njih ne posluša, reci Crkvi. Ako pak ni Crkve ne posluša, neka ti bude kao poganin i carinik’ (Mt 18,15-17).
Sveti Pavao poznaje čin izopćenja koje on naziva ‘anatema’ = reklo bi se: ono što je propalo u prokletstvo, tako u izrazima: ‘Htio bih ja sam proklet biti, odvojen od Krista, za braću svoju, sunarodnjake po tijelu’ (Rim 9,3). ‘Što smo već rekli, to sad i ponavljam: navješćuje li vam tko neko evanđelje mimo onoga koje primiste, neka je proklet’ (Gal 1,9). ‘Ako tko ne ljubi Gospodina, neka bude proklet’ (1Kor 16,22).
Pavao je primjenjivao izopćenje nad pojedincima zbog teških povreda i sablazni u svojim zajednicama:
- 1Kor 5,1-5: ‘U Ime Gospodina našega Isusa Krista, pošto se skupite vi i moj duh, silom Gospodina našega Isusa Krista, neka se takav preda Sotoni na propast tijela, da bi se spasio duh u Dan Gospodina Isusa’ (grijeh: bludnost-rodoskvrnuće).
- 1Tim 1,18: ‘Taj ti zadatak predajem, sine Timoteju, u skladu s proroštvima nekoć nad tobom izrečenima: na njih oslonjen, bij boj plemeniti, imajući vjeru i dobru savjest, koju su neki odbacili i doživjeli brodolom vjere. Među njima je i Himenej i Aleksandar, koje sam predao Sotoni da nauče ne huliti’.
- Tit 3,10: ‘S krivovjercem nakon prvoga i drugog upozorenja prekini, znajući da je izopačen i da griješi: on sam sebe osuđuje’.
Ekskomunikacija=izopćenje primjenjuje se kao popravna kazna kojom netko biva isključen iz aktivnog života zajednice vjere, kad se teško ogrješuje protiv crkvenog zajedništva. Izopćenje može biti:
- ispo facto = samim činom, kad je takav čin već poznat i tako uredbom okvalificiran, i je to već unaprijed određeno za takav slučaj;
- donošenjem presude, odnosno kaznene odluke o počinjenom djelu, na koncu razgovora s dotičnom osobom;
Izopćeni, isključeni iz aktivnog života crkvene zajednice, isključeni iz Crkve = Otajstvenog Tijela Kristova, nemaju prava pristupati ni sakramentima, ni sakramentalima; npr. gube pravo na crkveni pogreb, gube pravo na bogoslužje bilo koje vrste, sve dok se sakramentom pomirenja-ispovijedi i pokore ne izmire sa zajednicom vjere, dok ponovno ne dođu na vrelo spasenja i otkupljenja, dok ponovno ne postanu živi članovi Otajstvenog Tijela Kristova = Crkve.
Razne su vrste kazni u društvenoj i vjerskoj zajednici, za čovjeka koji se spotiče i pada, krši i prezire zapovijedi i norme, tj. orjentire, svjetionike i vrednote života. Smisao svake kazne nosi u sebi trostruki cilj: – zadovoljština-ispravak nanesena zla; – ispaštanje: bilo tjelesno, duševno i duhovno; – medicinalna dimenzija svake kazne: ljekovita, da se grješnik osvijesti, prizna svoju zabludu i grijeh, da se pokaje, čini pokoru, i primivši odrješenje od grijeha, i kazne izopćenja, da nastavi živjeti čestitim kreposnim životom.
Oni koji su pristupili reikiju, podvrgnuvši se tim čaranjima, odbacili su i prezreli svoju pravu katoličku vjeru, a što je teška uvreda Bogu i Crkvi, teški javni grijeh, uz koji je vezana i kazna izopćenja.
Kada se takva osoba želi vratiti u Crkvu potrebno je, da uz oproštenje za grijeh izdaje vjere, zadobije i oproštenje od kazne s tim grijehom povezane. Taj dio obreda može slijediti kroz ‘Molitvu otklinjanja od reikija’, koja se nalazi u knjizi na str. 65-67. Nakon toga uključuje se u redoviti vjerski crkveni milosni život spasenja.
U službenom vjesniku Zagrebačke nadbiskupije, od naslovom ‘Istupi iz katoličke Crkve’, za takve se slučajeve kaže:
‘Činom istupa iz Crkve dotični postaje otpadnik od vjere te upada u izopćenje prema kan. 1364. Oprost od ove crkvene kazne Ordinarij (= mjesni biskup) može dati podjelom delegacije određenom svećeniku. Otpadnik od Crkve treba pred svećenikom i dva svjedoka izmoliti Vjerovanje. Svećenik mu daje oprost riječima: ‘Podijeljenom mi ovlašću odrješujem te od izopćenja. U ime Oca i Sina i Duha Svetoga.’ … Radi se dakle o važnoj stvari koju treba uzeti ozbiljno i o tom vjernicima govoriti. Sa vjerom se ne može nitko igrati.’ (Sl. vjesnik 2 /1993/ 61).
Naruči knjigu