Promocija enciklopedijskog priručnika NEW AGE I KRŠĆANSTVO
autora dr. sc. Josipa Blaževića, franjevca konventualca
(Nadbiskupijski pastoralni institut, Kaptol 29A, Zagreb, 14. siječanj 2014.)
Prof. dr. sc. Mijo Nikić
Najnovija knjiga doktora znanosti Josipa Blaževića pod nazivom New age i kršćanstvo, s pravom se može i treba nazvati Enciklopedijski priručnik. Ova knjiga u izdanju Verbuma iz Splita, ima 840 stranica teksta, kazalo imena i pojmova te obilnu bibliografiju navedenih djela.
Na samom početku svoga djela, autor s pravom donosi misao glavne protagonistice New agea, Marilyn Ferguson koja za ovaj pokret kaže da je to „Mreža bez vođa, a ipak velike snage, na djelu je da u ovaj svijet uvede radikalnu promjenu. Njezini su članovi napustili određena temeljna shvaćanja zapadne misli, i možda su čak prekinuli kontinuitet povijesti. Ta je mreža ‘Blaga zavjera’ u znaku Vodenjaka. Zavjera bez političke doktrine. Bez proglasa“.
New age je zaista globalna mreža bez vođa, ali velike snage koja priprema radikalnu promjenu namećući novu paradigmu filozofije i povijesti naše civilizacije. Imajući na pameti ovu činjenicu, postaje jasno kako je knjiga New age i kršćanstvo Josipa Blaževića nasušna potreba, svojevrsni ispravni kompas koji će zasigurno pomoći mnogima da se ne izgube u labirintu globalne mreže New age pokreta. Ovaj globalni pokret je zavodljiv, nudi teorijske modele brze samopomoći koji obećavaju čudesnu promjenu bez velikoga truda, a ta je zamka oduvijek bila popularna i u svoju mrežu hvatala naivne osobe koje su tražile sreću bez velikoga truda.
Svako igranje raja na zemlji, ljude je skupo koštalo i na kraju veoma razočaralo. Sjetimo se samo komunističke utopije da će oslobođeni proleteri osnovati raj na zemlji. Umjesto obećanog raja, ovaj ideološki pokret stvorio je pakao u kojem je nestalo na milijune nevinih osoba. Autor ove jedinstvene knjige na razumljiv i uvjerljiv način raskrinkava iluzije New agea, budi u čitatelju kritičku sposobnost zrelog rasuđivanja svjetla od tame i potiče ga na ispravno razlikovanje duhova. Autor s pravom na početak svoje knjige stavlja riječi sv. Ivana apostola: „Dječice, klonite se idola! (1 Iv 5, 21).
Razni psihologijski pravci novokomponirane metode psihološke pomoći koju promiče New Age, sadržaj su desetog poglavlja Blaževićeve knjige, od 273. do 317. stranice.
Psihologija New Agea napušta definiciju klasične psihologije i prelazi na područje religije i duhovnosti. Klasična psihologija proučava čovjekovo doživljavanje i ponašanje te psihičke procese koji uzrokuju i posreduju takvo ponašanje. Psihologija New Agea otkriva i stvara nove psihološke tehnike s metafizičkim i gnostičkim obilježjima, „poput raznih tehnika (kreativne) vizualizacije, pozitivnih misli, razvoja ljudskih potencijala, iscjeljenja…“ (str. 273). Spomenute tehnike imaju u sebi i prihvatljivih i dobrih elemenata, međutim, zabluda New Agea je u tome što ih on apsolutizira dajući im moć koju one u sebi ne posjeduju.
Općeniti prigovor ideologiji, a to onda znači i psihologiji New Agea je u tome što ovaj globalni pokret apsolutizira relativno, a relativizira Apsolutno. Tako čovjeka uzdiže na razinu božanstva, a Boga degradira srozavajući ga na neosobnu kozmičku energiju ili svemirsku inteligenciju. Čovjek se divinizira, čime se nanosi nepravda samom čovjeku jer ga se tako izvlači iz istine i negira se činjenica da je čovjek stvorenje, a ne Stvoritelj. Protagonisti New Agea će olako reći: „Ti si bog, samo to ne znaš. Treba doći neki guru da te prosvijetli i otkrije ti pravu istinu o tebi“. Josip Blažević s prvom tvrdi da je „New Age psihološko područje divinizirao, psihologiji dao metafizičko (gnostičko) naličje, otvorio ‘kanale’ (nesvjesnoga) iz kojih je poteklo nepregledno mnoštvo ‘objava’ koje treba razmotriti kritički“ (276).
Protagonisti New Agea dovode do psihologiziranja vjere, svode kršćanstvo na razinu terapije i iscjeljenja. Radi se o nekritičkom prepuštanju teologije u ruke psihologiji, čiji je istaknuti predstavnik bio Eugen Drewerman, a o čemu je pisao Anđelko Domazet koga Josip Blažević citira. Sve je zakuhao Carl Gustav Jung koji je nesvjesno izjednačio s Bogom. „Poistovjećivanje psihologije i religije osobito je vidljivo u humanističkoj i transpersonalnoj psihologiji“ (274). Paul C. Vitz, autor i kod nas prevedene knjige Psihologija kao religija, s pravom ironizira narcisizam New Agea koji širi mantru: „Najvažnija osoba na svijetu si ti“. On duhovito primjećuje kako će Amerika dobiti 250 milijuna najvažnijih ljudi na svijetu, a zdrava logika kaže da samo jedan može biti najglavniji.
U poglavlju pod nazivom Psihologija New Agea predstavljeni su glavni protagonisti iz svijeta psihologije koji su zaslužni za pružanje uporišta psihološkoj paradigmi New Agea. To su: Abraham Maslow, utemeljitelj humanističke psihologije i teoretičar pokreta za razvoj ljudskih potencijala, zatim Alexandar Lowen, začetnik bioenergetike, Bert Hellinger, bivši svećenik, Carl Gustav Jung, švicarski psihijatar koji se odvojio od Freuda i krenuo svojim putem, Carl Rogers koji je u svoju psihoterapiju integrirao vježbe joge, Eric Berne, utemeljitelj transakcijske analize, Joseph Murphy, svećenik pokreta Nove misli. Marilyn Ferguson, najpoznatija teoretičarka New Agea, napisala knjigu Vodenjakova zavjera, Roberto Assagioli, psihijatar i parapsiholog, utemeljitelj teorije osobnog razvoja koju je nazvao psihosinteza. Wilhelm Reich, austrijski psihoanalitičar, frojdovac i marksist, preteča bioenergije. William James, američki filozof i psiholog, osnivač pragmatizma, praotac transpersonalne psihologije, nazvana četvrta snaga „u kojoj dolazi do uklanjanja granica između psihologije i duhovnosti, poistovjećujući psihologiju i teologiju“ (294). Ovo poglavlje završava prikazom eneagrama. Autor donosi kontroverzna mišljenja o kontroverznom eneagramu, metodi dubljeg upoznavanja devet psiholoških struktura ili tipova ličnosti. Treba priznati da autor objektivno donosi razna mišljenja o eneagramu, ali također zauzima i svoj kritički stav prema vrijednosti eneagrama. Spasenje čovjeku donosi vjera u Isusa Krista, a ne eneagram niti bilo koja druga psihološka metoda.
Kako se vjernik, kršćanin, katolik treba postaviti pred mnogobrojnim ponudama New Agea? Smatram da se i ovdje može i treba primijeniti načelo koje je dao sv. Pavao: „sve provjeravajte, što je dobro, zadržavajte“ (1 Sol 5, 21). Pametan čovjek može i od budale nešto naučiti, a budala ništa ni od koga. Istinski vjernik koji, kršćanin koji živi od svoje vjere, kome je Isus Krist sve, ne treba se bojati susreta s ponudama New Agea. Pravi vjernik ima svjetlo koje ga iznutra prosvjetljuje i osposobljuje ga da sve provjerava, nevrijedno odbaci, a dobro zadrži, na što nas poziva i sv. Pavao.
Vrijednost ovoga priručnika odražava se u činjenici da autor, gdje god je to potrebno i moguće, donosi izvornu misao samih protagonista New agea kojoj onda pristupa kritički kroz prizmu svoga svjetonazora kršćanske provenijencije.
U svom analitičkom pristupu tematici New agea, autor je objektivan. On vidi i pošteno priznaje pozitivne strane ovoga pokreta kao što su povratak prirodi, briga za ekologiju, poziv na humaniziranje međuljudskih odnosa, žurni povratak sustavu vrijednosti i okretanje duhovnosti. „New age je, svijetu u koji se uselila tehnička hladnoća i strah od samouništenja, probudio nadu u mogućnost drugačijega (alternativnoga) svijeta i za to mu treba odati priznanje“ (1. pogl.). Prema tome, autor je uvjeren da kršćanstvo i New age imaju dodirnih tema na kojima mogu surađivati i graditi svojevrsni dijalog svjetonazora. New age je probudio velike čežnje i očekivanja velikog broja ljudi. Autor je uvjeren da to nije bez djelovanja Duha Svetoga. Međutim, ispuniti probuđene čežnje i potpuno zadovoljiti ljudsko srce ne može New age. Vratiti čovjeka ponovno u raj može samo Onaj koji iz Neba došao. Prema našem kršćanskom vjerovanju, to je jedino Isus Krist, Sin Božji. Fra Josip Blažević, lijepo kaže na početku knjige da „Novo doba započinje dolaskom novorođenčeta“.
Činjenicama koje navodi, autor dopušta da govore, ali ne dopušta da ga ideje New agea upletu u svoju mrežu, nego ih, prema potrebi, raskrinkava i ukazuje na njihov izvor te njihov mogući pogubni utjecaj na pojedinca i društvo. S tim u svezi autor donosi uvjerljiv primjer krivotvorene novčanice koja vlasniku budi nadu u blagostanje a potom ga razočarava. „Baš kao i krivotvorena novčanica (ne)sretnom pronalazaču koji ne umije razlikovati njezinu pravu (ne)vrijednost, neupućen da iza prave novčanice stoji u bankama polog u zlatu, dok iza krivotvorene ne stoji ništa (i nitko). Izvanjska sličnost svjetonazora New agea s duhovnim učenjima prepoznatljivim u velikim religijama, zbunila je mnoštva nevična duhovnom razlikovanju te im probudila neosnovani optimizam“ (2. pogl).
Uz spomenute zaslužene pohvale ovome vrijednom djelu, smatram da se ono može još usavršavati i poboljšavati i to metodološki i sadržajno. Neke teme su preširoko obrađene tako da se neke već rečene stvari, iako u drugom obliku, nepotrebno ponavljaju (10. pogl.).
Sve u svemu, enciklopedijski priručnik pod nazivom New age i kršćanstvo, vrijedna je knjiga koja će veoma obogatiti „bibliografski prostor“ Hrvatske religiozne i svjetovne stvarnosti. Ovako sustavnog i sveobuhvatnog, a u isto vrijeme jasnog i znanstvenog pristupa fenomenu New agea do sada u Hrvatskoj nismo imali. Stoga sam uvjeren da će ovaj priručnik ispuniti želju svoga autora i mnogima biti pouzdani svjetionik na moru uzburkanih i opasnih valova New agea koji su dobrano zapljusnuli i ovo naše hrvatsko podneblje.
Naruči knjigu