Rhonda Byrne

Knjiga Tajna (The Secret) autorice Rhonda Byrne spada među opće rasprostranjene bestselere, do 2007. prodana u 19 milijuna primjeraka, popularizirala je hermetičko načelo «zakona privlačnosti» kao «tajnu formulu» uspjeha, sreće i savršenog zdravlja. Zapravo je riječ o još jednom uratku iz laboratorija New agea po kojemu je kasnije snimljen istoimeni film. Byrne je napisala i knjigu Moć (The Power), nastavak Tajne, a producent njezinog filma Paul Harrington napisao je knjigu za tinejdžere i njihove roditelje pod naslovom Tajna za mlade.

Rhonda Byrne (rođena 1951.) australska televizijska scenaristica i producentica, poznata po svojim radovima iz područja New Thgouth („Nova misao“ – newageovski pokret). Stekla slavu i bogatstvo nakon pojavljivanja u Oprah Winfrey Showu. Nakon egzistencijalnog kraha Rhonda Byrne je snagu za novi početak pronašla u jednoj staroj hermetičkoj knjizi koju joj je poklonila njezina kćerka Hayley.[1] To je sudbina brojnih suvremenih posvjetovnjačenih duhovnih nomada. Nije riječ o nekakvom novom ili nepoznatom, još manje senzacionalnom ili tajnom otkriću. Riječ je o naširoko poznatom hermetičkom načelu koje se pripisuje mitskom bogu Hermesu Trismegistusu («triput najvećem»)[2] a glasi: «Kako gore, tako dolje. Kako unutra, tako i vani.» Marketinški promišljeno, ona ga je popularizirala u knjizi neodređenog ali intrigantnog naslova – Tajna. Potraga za njegovim korijenima među «velikanima povijesti» i religioznim i religijskim vođama (ukupno njih dvadeset i četiri mahom newageovskim) neuspio je pokušaj da knjiga dobije pustolovnu strukturu i ostavi dojam drevnosti. Značajno zaostaje za srodnim uradcima iz radionice New agea (P. Coelho, D. Brown, itd.). Knjiga se predstavlja kao svojevrsni vodič kroz život ili svojevrsno umijeće življenja, radosna vijest (evanđelje). Svjedoči Byrne: «Dok sam snimala film Tajna moja je namjera bila, i još jest, milijardama ljudi donijeti radost». «Tajna je odgovor na sve što je bilo, na sve što jest i na sve što će ikada biti.» (Ralph Waldo Emerson)[3]

Lajtmotiv cijele knjige R. Byrne predstavlja gore spomenuto hermetičko načelo koje je Byrne simplificirano izrazila riječima: «Tajna je zakon privlačnosti!»[4]. A pokretač spomenutog «zakona privlačnosti», naravno, jest «moć uma», pri čemu tehnike vizualizacije igraju nezamjenjivu ulogu. Njezino «epohalno otkriće» sažeto je sadržano u slijedećim riječima:

«Sve ono što vam se u životu događa vi privlačite u svoj život. Privlačite ga snagom slika u svojemu umu. Snagom onoga što mislite. Privlačite sve ono o čemu razmišljate. (B. Proctor)»[5].

Autorica polazi od drevne pretpostavke da je čovjek mikrokozmos u odnosu na svemir kao makrokozmos. Promjene na jednome spontano se odražavaju i promjenama na drugome. Riječ je ovdje o (istočnjačkom) panteističko-monističkom svjetonazoru prema kojemu je sve Jedno i to Jedno je Energija, ili Bog, a razlika je samo u pojmovlju:

«U Svemiru je sve povezano. Sve je samo jedno jedino energetsko polje. Svi smo povezani i svi smo dio Jednog Energetskog Polja, Jednog jedinog Vrhovnog Uma, Jedne Jedine Svijesti, Jednog Jedinog Stvaralačkog Izvora. Nazovite to kako god želite, ali svi smo mi Jedno.»[6]

Naročito je razvidan pokušaj ispreplitanja kvantne fizike i istočnjačke mistike.

«Otiđite kvantnom fizičaru ili fizičarki i upitajte ih: “Što stvara svijet?” Odgovorit će vam: “Energija”. “Opišite mi energiju”. “Energija se ne može stvoriti ili uništiti, uvijek je postojala, uvijek postoji, sve što je ikada postojalo uvijek će postojati, dobiva oblik i mijenja ga”. Ako odete teologu i postavite mu pitanje: “Što je stvorilo Svemir?”, odgovorit će vam: “Bog”. Zatražit ćete opis Boga. “Bog je uvijek postojao i uvijek postoji, ne može nastati ili biti uništen, sve što je ikada postojalo uvijek će postojati, uvijek zadobiva oblik i mijenja ga.” Vidite, opis je isti, samo je terminologija drukčija.»[7]

Ovdje se, doduše, kvantna fizika približava panteističko monističkom svjetonazoru istočnjačkih religija, ali istovremeno bitno udaljava od kršćanske personalističke slike Boga i čovjeka stvorena na njegovu sliku. Čovjek nije kap koja svoju osobnost gubi u oceanu svijesti ili energije, nego je osoba čiji život svoje konačno ispunjenje ostvaruje u zagrljaju Nebeskog Oca na čiju sliku je stvorena. Krivo bi bilo zaključiti da se ovdje vjera i kršćanstvo sukobljuju, ne, nego treba poštivati autonomiju svake pojedine. I najfinija energija spada u kategoriju stvorenja, i ne treba je zbog toga divinizirati.

Svete knjige svih religija, među kojima Byrne neselektivno imenuje hinduizam, hermetičke tradicije, budizam, kršćanstvo, islam, i civilizacije poput drevnih Babilonaca i Egipćana, navodno predstavljaju stranice od kojih je sastavljena njezina Tajna. Iz Novog zavjeta preuzela je «stvaralački proces» sastavljen od tri koraka. Prvi je Isusova rečenica «Tražite (i naći ćete)» (Lk 11,9). Svemir je poput kataloga iz kojega vi naručujete.[8] «Prvi korak je traženje. Zapovjedite Svemiru. Recite mu što želite. Svemir odgovara na vaše misli. (L. Nichols)»[9]. Drugi korak je vjera da ste primili što ste molili: «Vjerujte da ste postigli» (Mk 11,24). Treći korak je Isusovo obećanje: «(I sve što zaištete u molitvi vjerujući), primit ćete.» (Mt 21, 22). Vjera se kod Byrne, nasuprot Biblijskom kontekstu, ne odnosi na Boga, nego na Svemir: «Imajte povjerenja u Svemir. Imajte povjerenja, vjerujte, imajte vjere.»[10] Stoga je potrebno pojasniti značenje «Svemira» kod Byrne.

Razvidno je iz pojedinih mjesta u kontroverznoj Tajni R. Byrne da autorica izbjegava pojam Boga i zamjenjuje ga «Svemirom» kojemu pridaje božanske atribute.

«Svemir je Univerzalno skladište i dobavljač svega što postoji. Sve potječe iz Svemira i sve vam, u skladu sa zakonom privlačnosti, donose ljudi, okolnosti i događaji. O zakonu privlačnosti razmišljajte kao o zakonu zaliha. Taj vam zakon omogućuje da crpite iz beskonačne zalihe. (…). Istinska zaliha je nevidljivo polje, nazvali ga Svemirom, Vrhovnim Umom, Bogom, Beskonačnom Inteligencijom ili bilo kojim drugim imenom.».[11]

Diviniziranje Svemira proturječi Biblijskoj objavi. Svemir nije Bog ali, budući ga je Bog stvorio, odražava Božju ljepotu. Moliti se Svemiru i od njega tražiti rješenje svojih problema, s kršćanske točke gledišta, znači kucati na pogrešna vrata, čisto je idolopoklonstvo koje sv. Pavao pripisuje poganima («častili [su] i štovali stvorenje umjesto Stvoritelja» [Rim 1,25]). Svemir je također podvrgnut grijehu i potreban je otkupljenja: «Stvorenje je uistinu podvrgnuto ispraznosti» (Rim 8, 20). «Sve stvorenje zajedno uzdiše i muči se u porođajnim bolima sve do sada» (Rim, 8,20).